Print Friendly, PDF & Email

SUZA U KRAJIČKU OKA

Sjatili se pjesnici sa svih strana,
sjatio se puk u svojoj jednostavnosti,
a ja kroz okno sa sjedala zurim.
Okupile se kuće pri brežuljku,
usred njih crkvica i njezin toranj,
stameni dozivaju nebo i opominju.
Sada je, govore, život takav kakav jest,
slušam i nemam što posebno dodati,
tek naslućujem suzu u krajičku oka,
mog i naroda mog ispaćenog.
Pale se polagano večernja svjetla,
kao zvijezde u tamnoj povijesnoj noći,
obasjavaju i grle, o Bože, ovaj naš čemer,
odlaske u tuđinu, čežnju u srcu.
Snatrim o svemu tome i nestaje okno,
ostaju anđeli što čuvaju naše Ravno,
jedan dio domovine, jedan dio srca.

 

MREŽA

KGB, CIA, UDBA, MI5, ovi, oni,
tu negdje duboko, tajno oko nas,
a mi mislili da smo tako sami,
jer kome smo važni ovakvi,
govorili smo i u čudu širili ruke.
Ne želim sada o svemu imati pojma,
prisjećam se tek razgovora s prijateljem,
vidio neke papire, prozreo neke ljude,
najgore je što se čini da ima pravo,
a mi bili uvjereni kako su dotični...
Pauk nečujno mrežu plete,
kaže mi to politička literatura,
ma baš me briga, odoh na sladoled,
a kada se vratim stat ću kao junak,
zamahnuti desnicom i rasparati mrežu,
probuditi onoga prkosnog dečka u sebi.
Ali mreža kao mreža, opet će se plesti,
i to me poučava politička literatura,
meni će se, pak, brojati samo dobro,
tamo gore jednoga dana na nebesima,
poučava me topla mudrost naših starih.

                                                          Miljenko Stojić

Vesna Slobođan (uredila), Grgurovi hukovi, Općina Ravno, Ravno, 2018., str. 55.

Osobno