Print Friendly, PDF & Email

Ona je gledala mene, ja sam gledao nju,
u trgovini narodnog magazina, drugovi kažu.
Preko puta sam nekada sjedio s prijateljem,
njega više nema, netko je drugi sada tamo.
Pokušavala mi je odagnati sjetne misli,
objašnjavala traperice ovakve i onakve.
Vrtio sam glavom i uljudno se smješkao, dok:
»Te mi dajte, ovakve kakve nekada bijahu«.
Čudno me pogledala radeći svoj posao,
a ja bijah sretan jer ih ugledah u kutu.
Vraćao sam se kao dijete s igračkom u ruci,
prepun slatkoga daha vremena u odlasku.
A kad se sve to zbude i dalje će život teći,
samo ću ja s anđelima prepričavati ovu priču.

                                                       Miljenko Stojić

Osvit, XXV., 99-100, Mostar, str. 25.

Osobno