Print Friendly, PDF & Email

Kad ono Turci navališe na Sinj,
kad ono naših bijaše tek šačica,
Gospa raširi svoj prekrasni plašt,
zaštiti bojovnike i njihove obitelji,
pa se glas o tomu raširi krajinom,
nasta Alka u spomen i zahvalu.


A kad ono petokraki strše Sinj,
kad ono zakukaše naše majke,
Gospa prstima prekri svoje lice,
jer se mržnja prosu krajinom,
pa se glas o tomu raširi daleko,
zanijemi Alka u dubini duše.


Prolazile su sumorne godine,
a onda nesta petokrakaša,
dođoše križ i Gospine slike,
čuvane u postavama odora,
vojvoda smjerno prignu glavu,
dok je blagoslov rosio odozgor.


Puče moj, tako nevoljni,
puče moj, tako krasni,
hodi uvijek s dobrim Bogom,
da te nemile bure ne tuku,
protivnik u grudima prevari,
ime ti drago ne zametu.

                           Miljenko Stojić

Susreti pod hrastom, Čerin, 12. rujna 2020.

Osobno