U Vatikanu su 28. veljače 2002. predstavljeni dokumenti Papinskog vijeća za društvena obavijesna sredstva »Etika na Internetu« i »Crkva i Internet«. Riječ je o prvome sveobuhvatnom pregledu najprije etičkih implikacija i utjecaja Interneta na život suvremenog čovjeka, a zatim i pristupa Crkve tome novom informacijskom sredstvu te njegovoj primjeni u crkvenome pastoralnom djelovanju.
Je li silna rasprostranjenost Interneta nešto poput raširene uporabe nekog alata, neke tehnike, što bi se pridružilo bogatoj paleti sredstava priopćavanja kojima već raspolažemo? Nije li, nasuprot tomu, ta rasprostranjenost popraćena jednim načinom govora koji oduševljeno promiče novu »povezanost društva« (»lien social«) što je te tehnike omogućuju i istodobno ruši ili čak isključuje vrijednost svega onoga što se ne da uklopiti u taj novi okvir? S jedne strane imamo dakle sustavnu apologiju komunikacije, pogotovo one indirektne, medijatizirane; s druge se pak strane predstavlja kao arhaično sve ono što bi se moglo nazvati »živom riječju«.
U Vatikanu su 28. veljače 2002. predstavljeni dokumenti Papinskog vijeća za društvena obavijesna sredstva »Etika na Internetu« i »Crkva i Internet«. Riječ je o prvome sveobuhvatnom pregledu najprije etičkih implikacija i utjecaja Interneta na život suvremenog čovjeka, a zatim i pristupa Crkve tome novom informacijskom sredstvu te njegovoj primjeni u crkvenome pastoralnom djelovanju.
Svesci, 103-104, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001., str. 92. – 99.; Bibel und Liturgie, 73 (2000.) br. 4, str. 203. – 214.
»Technology is not the enemy. Deification of technology is the enemy.«(Damian Comvay)
U svojemu djelu »Daguerreotyp«, kritičar umjetnosti i jedan od prvih kritičara fotografije, Jules Janin, 1839. opisuje fotografiju kao tehniku i umjetnost, kao i znanstvene, teoretske i estetske vidike toga novog medijskog otkrića. Janin zorno uspoređuje otkriće fotografije s Izvještajem o stvaranju: »U Bibliji postoji divno mjesto: »I reče Bog: 'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost.« Sada je moguće reći zvonicima katedrale Notre-Damme: 'Budite slika!', i zvonici slušaju. Kao što su poslušali Daguerrea, koji ih je jednoga lijepog dana u cijelosti odnio sa sobom. Od veličanstvenih temeljnih kamena na kojima počivaju, pa do vitkih i lakih šiljaka kojima se uzdižu prema nebu i koje, osim Daguerrea i sunca, još nitko nije vidio.« Prvim se fotografima pripisivala takva moć nad njihovim objektima koja se može usporediti s onom Stvoriteljevom.