Poštar ima ovlaštenje prenijeti pismo koje primamo ili šaljemo, ali ga ne smije otvoriti. Jednako tako, i naši Interent service provideri, smjeli bi tek prenositi naše e-mailove, ali bez zavirivanja u njih. No, je li to baš uvijek tako?
Naime, i onima manje upućenima, vjerojatno je jasno da svi podaci koji se primaju ili šalju preko Interneta, u što spadaju i e-mailovi, prolaze servere ISP-ova preko kojih je svaki korisnik spojen na Internet. To svakako, otvara i mogućnost da netko negdje, kod našeg ISP-a, pa bio to HThinet, Iskon, Vip, GlobalNet ili neki drugi, zadovolji svoju znatiželju, čitajući, primjerice, naše mailove. Da to nije nemoguće, potvrđuju nam i u HThinetu:
– ISP može nadgledati promet koji prolazi kroz njegovu mrežu, ukoliko nije kriptiran, a ako promet prolazi mrežama više ISP-ova, onda je nadgledanje tehnički moguće unutar svake pojedine mreže, tj. ISP-a.
No najviše zabrinjava pitanje: što se to, konkretno, može pratiti i što se može doznati o korisniku? A odgovor glasi – sve, ili gotovo sve. Naime, na temelju samo IP adrese, u vrlo kratkom roku ISP može doznati čije se korisničko ime i lozinka krije iza »tajnovitog broja«. Na taj se način bilježe podaci o vremenu spajanja i prekida boravka na Internetu, koje ISP mora imati iz praktičnih razloga, ako mu se korisnik požali na visinu računa. Ali i ne samo zato: – Podaci o spajanju korisnika čuvaju se i za potrebe abusse službi. Naime, ako neki korisnik nekog ISP-a obavlja nedopuštene radnje na Internetu, moguće su pritužbe i problemi s drugim ISP-ovima, pa je problematičnog korisnika potrebno sankcionirati – objašnjavaju u HThinetu.
Sve dotle dok su posrijedi ovi »praktični« razlozi s čisto »brojčanim« podacima, problema ne bi trebalo biti. Međutim, kao što mogu pratiti podatke o spajanju na Internet, tako ISP-ovi mogu pratiti i sve što njihov korisnik radi na Internetu. To znači, bilježiti koje stranice posjećuje, što traži, primjerice, na Internet portalima, o čemu priča na chatu, pa i cjelokupne sadržaje e-mailova koje prima i šalje. U inozemstvu postoje zakonske regulative koje propisuju koje podatke ISP može čuvati o svom korisniku i koliko dugo. U pravilu, radi se samo o podacima o spajanju i vremenu provedenom na Internetu, koji se čuvaju neko kraće vrijeme, od tjedan dana do tri mjeseca. Praćenje podataka, pak, o djelatnosti korisnika ISP-ova, koji najteže zadiru u privatnost, poput posjećenih web stranica, u pravilu je zabranjeno i trebali bi se brisati odmah po prekidu spajanja na Internet.
Međutim, situacija nije takva. ISP-ovima u svijetu, načelno se dopušta praćenje podataka i o korisnikovoj djelatnosti na Internetu, u svrhu različitih istraživanja i izrada statistika korištenja Interneta, ali isključivo pod uvjetom da se ti podaci ne povezuju s određenom IP adresom, tj. s nekim točno imenovanim korisnikom. Kad bi to bilo tako, naime, svaki ISP mogao bi o svakom svom korisniku stvarati dosjee. A to bi bilo poražavajuće.
U HThinetu izričito osporavaju da takva praksa kod nas postoji, iako nije nemoguća:
– Podatci o tome što korisnik radi kad je spojen na Internet, niti se prate, niti se čuvaju. Djelatnicima svih ISP-ova, pa tako i HThineta, zabranjeno je nadgledati promet i podatke koji pripadaju korisniku – kažu u našem najvećem ISP-u.
T. Pupačić
Večernji list, XLVI, 13.735, Zagreb, 6. siječnja 2002., str. 33.