Zagreb, 11. kolovoza 2014. (hkv.hr) – U prvom desetljeću zloglasne Kraljevine SHS među hrvatskim političarima svakako je najznačajniji i najzapaženiji bio dr. Stjepan Radić (1871. – 1928.) Radić će u hrvatskom narodu ostati pamćen kao najblistavija ličnost toga doba koja je imala izuzetne zasluge za očuvanje kakvog takvog položaja Hrvata u Kraljevini, kao ne samo predsjednik jedne stranke već neupitni vođa hrvatskog naroda, kao narodni tribun, kao socijalni mesija, kao reformator suvremenog doba, poput Gandhija, i kao iskreni hrvatski mučenik. Danas Radića doživljavamo kao idealista koji je krv i svoj život položio pred velikosrpskom hegemonijom na braniku tisućljetne hrvatske državnosti.
Stjepan Radić se može i treba promatrati i iz jednog drugog kuta. Radićev politički život je pun kontroverzi. On je patrijarhalni populist, začetnik filozofije pragmatizma u hrvatskoj politici, što se najbolje očituje u brojnim promjenama imena HSS-a, poglavito ako bi stranci bilo zabranjeno političko djelovanje po osnovi protuustavnosti imena stranke (Republikanska). Na tom svom putu Radić je više puta mijenjao taktiku i tražio nove, često sasvim oprečne saveznike, pa čak je na pragu ilegale tražio savjet i od Kominterne. Stoga treba razborito promotriti političko djelovanje Stjepana Radića, bez suvišnog glorificiranja.
 politicko-djelovanje-stjepana-radica.pdf | [ ] | 982 kB |