USPAVANKA ZA KUKAVICU

Jesi li patila ti, ili samo onaj tko te stvorio?
Ti mala ptico, koju su zavarali ili si se zavarala sama,
zatvori oči, i pusti neka taj cvrkut odjekuje
mehanički. Je li vid bio ključ koji si trebala,
kad si, došavši iz radionice, ljupko pjevala
o ponoći, premda bijaše purpurno podne
i purpurna je bura tekla kroz tebe, dok
je velika kazaljka kuckala i šetala se
satom, a samo si ti imala vremena za mene?
Ili je homo faber bio ona nedostajuća karika,
koji te izradio u svojoj radionici bezveznih igračaka?
Bilo kako bilo, mala kazaljka već stiže,
vrata se otvaraju; ti ne izlaziš.

                                                      Tom Clark

Hrvatsko slovo, XII., 588, Zagreb, 28. srpnja 2006., str. 25.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 9. srpnja 2007., 21.00 – 21.45

PRAĆENA CRVENA TOČKA

Zdravo, ja sam Ludi Ivica
živim s Molly Ringwald u kolibi
ulice izvan Barleycorn Stretcha
one sve donekle spljošte
zlatni sok od đumbira s tesanog kamena
kupi Grotex pomoći će tvojoj oštrini
uvijek sam mislio leš će mi reći što da radim
koža izvlači površinsku vlagu
Barbizon sos ličnost poput kikirikija
treba ti samo nova papiga i potopi kapsulu pod tlakom
groteskno što se događa duši koja traje
olajavajuće pilule za jetru u kratkim naletima
možda ništa do košulje na jakom dnevnom svjetlu
neki klipan vježba šaku na zelenom majmunu
to je Bruce Surtees koji hvata pritajenu smrt
složenu duž crne sjajne soli crta nadmetanja
sad je zadovoljan što je vidio svoj zglavak
crvenkasta trava krajolika poput pokazivača
sve ovo dolazi s ograničenog stola jedne ruke
raščisti prije nego što metal počne letjeti

                                                  Clark Coolidge

Osvit, 3-4, Mostar, 2006., str. 126.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 9. srpnja 2007., 21.00 – 21.45

MNOGO VREMENA POSLIJE (Mallarmé)

ironija i samilost, neki pričini, neke
sličice pričina, neka
davna vidna
povijest pričina, blijedi pričini i
sićušni pričini, pričini od rubina
pričini od dijamanata. Jedanput politički,
nikada više. Ne možeš to reći
više na taj način. Nikada više. Pričinjajuće
svjetlo prilagođavanja. Prilagodljivi
pričin. Bijedni klaune, ti si
nesposoban za bilo što. O čemu se
tu radi? Ništa nije bilo. (Kažem)
Mogu sjediti cijeli dan, mačka
do mojih nogu. Tvrdnja kao
lagodnost, čvrstoća kao smrt.
Prilagodljivi vrt,
krilo lista. Ne možeš to vidjeti
uopće. Maleno
dijete na vodi, ne možeš to
vidjeti uopće.
Umjetni krajolik,
možeš sve to vidjeti
jasno, brežuljak.
Prijašnji susret,
pad. Hoće li biti stavljena točka?
Ništa to nije.
Oblak, snaga desetorice.
Pjesma ništice. Pozdrav.

                                   Ruth Danon

Hrvatsko slovo, XII., 596, Zagreb, 22. rujna 2006., str. 25.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 9. srpnja 2007., 21.00 – 21.45; Hrvatsko slovo, XIV, 664, Zagreb, 11. siječnja 2008., str. 25.

MJESEČEVI UGLOVI

Na koji način mjesečevi uglovi
zamjenjuju jedni druge?
Teško je to vidjeti
ili, ako vidim, reći
da je to ono što sam
vidio. Mnoštvo prilika u rešetki
od zimskih grana.
Dobro, rekao sam, a
možda uopće nije bilo
uglova.

                    Theodore Enslin

Osvit, 3-4, Mostar, 2006., str. 128.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 14. rujna 2007., 20.30 – 21.15

GAJDE I PJEV

U spomen na Armanda Schwernera

Čitavu su noć pokretali kotače,
hvatali zvuk i slali ga dalje

Čitavu smo noć slušali glazbu,
čitavu noć grmjelo je među brežuljcima

Čitavu noć i dan riječi su se izgovarale,
svaku bi riječ ispisali i pratili do nastanka

Čitavu noć i dan riječi su se pjevale,
hvatale, ispisivale i slale dalje

Da bi se zauvijek zaboravile,
uzdižući se i slamajući se o zrak

Zvuk je plovio nad dolinom
poput magle što se skuplja nad dubokim jezercima

Magle što se uzdigla iznad drveća u dolini,
što se rascvala u znakove tišine

Znakove magle i znakove drveća,
bačene zauvijek u jezerca noći

Glazbala su skupljena iz tih jezeraca
i čitavu su noć pokretali kotače.

                                  Norman Finkelstein

Hrvatsko slovo, XII., 568, Zagreb, 10. ožujka 2006., str. 25.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 11. rujna 2006., 21.00 – 21.45

DAN NEZAVISNOSTI

Za Paula Beattya

Naše stisnuto mnoštvo
Jednostavno ne može čekati
Kolač –

Rupa na
Nebu koja rukuje
Mekim ledom –

Stroj za kornete.
Neka sloboda trepti
trepti, padne. Poput

Rastopljene lizalice
Prelomljene napola.
Jedna nacija pod

Bog zna kojim
Palcem, sa suvenirima
sa zvonom slobode za

Sve.

         Benjamin Friedlander

Hrvatsko slovo, XII., 590, Zagreb, 11. kolovoza 2006., str. 25.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 11. rujna 2006., 21.00 – 21.45

PROSLAVA MATURE

Otkrilo se, nakon dvadeset godina, da se jedna drugoj sviđaju,
unatoč ogromnim razlikama (jedna psihijatar, jedna gradski službenik),
razlikama koje su mogle biti, koje su bile, predviđene:
razlike u ukusima, sklonostima, te, sada, u bogatstvu
(jedna književnica, jedna potpuno praktična, a opet
dražesno uvrnuta; dvije žene srdačne i uzajamno radoznale).
I ovo otkriće je, također, otkriće samoga sebe, novih sposobnosti:
one su, u tom razgovoru, poput velikih mudraca,
filozofa koje su običavale čitati (nikada zajedno), ljudi
svjetskih postignuća i mudrosti, koji govore
oduševljeno i s ushićenjem i željnom otvorenošću po kojoj je
mladež tako nepravedno poznata. A k tome je dodana
široka snošljivost i velikodušnost, odmak od prijezira ili podozrivosti.
Zadovoljstvo je, sada, govoriti o načinima na koja su se
odvijali njihovi životi, slični u nekim vidovima, u drugima
duboko različiti (premda svatko sa svojom srčikom tuge, bilo
uključene ili razotkrivene): govoriti o razlici sada,
govoriti o svemu što je bilo, jednom, dijelom
svojevrsnog lebdećeg užasa, znači polagati pravo na tu temu. Utoliko koliko
ta tema uzvisuje i oblikuje razgovor, ona u njima budi (u svojoj veličanstvenosti)
takvu dobrotu i dobru volju kakvu nijedna, prije, izgleda
nije posjedovala. Vrijeme je prema njima bilo blagonaklono, i sada
o tome mogu razgovarati zajedno iznutra, takoreći,
što, prije, nisu mogle.

                                                                Louise Glück

Osvit, 3-4, Mostar, 2006., str. 131.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 14. rujna 2007., 20.30 – 21.15

POTVRDA

Ostarjeti znači izgubiti sve.
Starenje, svatko to poznaje.
Čak i kada smo mladi
katkad ga spazimo, te klimnemo glavom
kad umre nečiji djed.
Zatim godinama veslamo ljeti
po jezercu, bezbrižni i zadovoljni. Međutim brak,
koji je započeo bez poteškoća, rasipa se
u krhotine na obali,
a prijatelj iz škole padne
hladan na stjenovitu obalu.
Ako nas nova ljubav pronese
preko srednjih godina, žena će nam umrijeti
u punoj snazi i ljepoti.
Nove žene dolaze i odlaze. Sve prolaze.
Zgodna družica koja kaže
da je prolazna,
jest prolazna. Hrabra žena,
srednjih godina u usporedbi s našom starosti,
pada pod brigom koju ne može izdržati.
Drugi prijatelj iz više desetljeća udaljava se od nas
uz riječi koje blate trideset godina.
Ugušimo se pod blatom na rubu jezerca
i potvrdimo da je prikladno
i slatko sve izgubiti.

                                          Donald Hall

Hrvatsko slovo, XII., 565, Zagreb, 17. veljače 2006., str. 25.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 11. rujna 2006., 21.00 – 21.45

11. IX. 2001.

Prva je osoba egzistencijalist

Poput smeća u preponama pješčanih dina
Poput smeđeg kartonskog doma kraj brane

Poput gledanja na slične stvari kao na iste
Između Doline smrti i pustinje Pavan

Potres kula s rukama i nogama
Druga osoba je ona koja je voljena

Poput pobjednika koji polučuju pogodak
Poput preziranja Utaha kao da je

Saudijska Arabija ili Pakistan
Poput ratnih zrakoplova što lete iz Miramara

Poput prekinutog kulta gutljaja kole u New Yorku
Poput Meksika u svojim tamno bež kupletima

Poput ovog, poput onog… poput nazovimo sve nas To,
Tebe To. »Nebo Duhu! Nazovimo sve nas To!«

Treća je osoba materijalist.

                                                 Fanny Howe

Hrvatsko slovo, XII., 574, Zagreb, 21. travnja 2006., str. 24.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 11. rujna 2006., 21.00 – 21.45

LETENJE

Kad je Majka bila mala, sve
što je znala o letenju bilo je što
joj je rekao njen bradati djed:
svake noći tvoja duša leti
iz tvog tijela u
Božje krilo. On je drži pod
svojim rupčićem do jutra.

Kad sam to čuo kao dijete, to me progonilo.
Nisam mogao zaspati.
Svakog sam se jutra budio u traženju
kao za nečim izgubljenim, što mi se možda našlo
pod nogama, ne znajući nikad
što mi je to bilo uzeto ili što
je bilo vraćeno u svoju luku.

Kad je postala mladom bakom
moja je majka prvi put letjela na drugi kraj zemlje –
ne sjećam se imena zrakoplova
no, godina je bila 1947. –
povjerila je svoju dušu domaćici zrakoplova
obučenoj u Coco-Chanel
a zatim naručila čisti martini.

Dok su slijetali, nosni kotač se rasklimao
i otpao. Neki su ljudi vrištali.
Moja majka nije bila od tih
no, njene su cipele – bila ih je skinula –
odletjele naprijed. Izašavši iz zrakoplova
izvadila je rupčić
i zatražila natrag svoju dušu od problijedjele domaćice zrakoplova.

Te noći u sobi koja nije bila njena
pod strehom otežalom od kiše
i uz kajanje kćeri koja nije vjerovala
moja mi je majka opisala svog djeda:
strastvenog čovjeka koji je svoju dušu nosio
uguranu duboko u džepu za sat na svojim hlačama
pobožnog čovjeka čija crvena brada nikada nije vidjela škare,

koji je svoju mrkvu i repu
s razlogom sadio za mlađaka
i koji se, prije nego što sam ja rođen,
uzdigao poput Ilije.
Odletio ravno u nebo.

                                          Maxine Kumin

Osvit, 3-4, Mostar, 2006., str. 134.; Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 14. rujna 2007., 20.30 – 21.15
 

Tom Clark. Rođen 1941. u mjestu Oak Park, Illinois. Pisac mnogobrojnih pjesničkih zbirki. Od 1987. član je pjesničkog kruga na kalifornijskom New Collegeu.

Clark Coolidge. Rođen 1939. u mjestu Providence, Rhode Island. Pjesnik i bubnjar. Nastanjen je u mjestu Petaluma u Kaliforniji.

Ruth Danon. Rođena 1949. u Chicagu, Illinois. U 5. godini preselila se u New York. Sa svojima je živjela u prizemlju bolnice Binghampton State Hospital. Ovo je okružje koje opisuje u svojim radovima.

Theodore Enslin. Rođen 1925. u mjestu Chester, Pennsylvania. Studira glazbu s Nadiom Boulanger 1943. – 1945. Ubrzo nakon toga odlučuje se potpuno posvetiti pisanju.

Norman Finkelstein. Rodio se u New Yorku 1954. Sada živi u Cincinnatiu i podučava engleski jezik. Napisao je zbirku pjesama Restless Messengers i tri knjige književne kritike. Bavi se i pisanjem poema.

Benjamin Friedlander. Rođen 1959. u New Orleansu. Napisao više zbirki pjesama. Predaje na University of Maine u Oronu. Suizdavač je časopisa Sagetrieb: Poetry and Poetics after Modernism.

Louise Glück. Rođen je u New Yorku 1943. Napisao je 10 knjiga pjesama. Za svoj rad dobio je nagradu National Book Critics Circle Award, nagradu Bobbit Prize i Pulitzer Prize. Bavi se i pisanjem ogleda.

Donald Hall. Rodio se 1928. u mjestu New Haven, Connecticut. Napisao je 15-ak zbirki pjesništva. Priređuje antologije, piše za djecu, monografije o ličnostima s raznih područja ljudskog djelovanja. Živi i radi kao slobodni umjetnik.

Fanny Howe. Rođena 1940. u Buffalu, New York. Piše pjesme, novele, kratke priče. Dobitnica je nagrade Leonore Marshall Poetry Prize za godinu 2001. Profesorica je književnosti na University of California u San Diegu.

Maxine Kumin. Rodila se u gradu Philadelphia 1925. Piše pjesme, novele, kratke priče, dječju književnost, oglede. Dobitnica je nacionalne nagrade za pjesništvo 1980./81., kao i Pulitzerove nagrade.

Prijevod s engleskoga: Miljenko Stojić