SANJAJUĆI O HODOČAŠĆU

Čeznuh otići u daleku zemlju.
Domahivala mi je
S nebeskog obzorja,
I ja čeznuh posjetiti Bosnu i Hercegovinu,
Zemlju čudesa.

Međugorje,
Milosni kraj,
Nezabilježen
Na bilo kojem hrvatskom zemljovidu
Mjere 1 – 50.000.

S lutalačkim raspoloženjem,
Tek s naprtnjačom na leđima,
Čeznuh stići tamo,
Ja sam,
Pred golemi križ
Na ogoljenom brdu Križevac.

MEĐUGORJE, ZEMLJA ČUDESA

Pod raspelom,
Uvijek i dovijeka
Naša Majka stoji.
Na Velikog petka
Golgoti,
Krvavom mjestu ubojstva.

Gospodin moj Krist
Okrutno je bio bičevan,
Popljuvan, satrven,
I okrunjen trnjem, 
Prolijevao svoju krv.
Naša Majka plače,
Sada i dovijeka,
Pokraj raspela.

Također danas
Za naše grijehe,
Za naše spasenje,
Ukazuješ se 
Odjevena u bijele blistave zrake
Praćena nebeskom glazbom.
Neprestano se ukazuješ.

O Marijo,
Naša prekrasna Majko!
I ovoga trenutka
Brižno nas upozoravaš
U svojoj srebrnastoj ljubavi
Na kraljevstvo našega Oca
I mir čovječanstva.

Ti, područje čudesa!
Blagoslovljeni kraju,
Međugorje!
Sada ću ustati
I doći k tebi!
Krenut ću ti ususret
Na moje dugo, dugo hodočašće
Ljubavi.

PORUKA NAŠE GOSPE

Dugo je moje hodočašće
Na ovoj zemlji,
I moja pjesma
Teče poput rijeke. 
Ti prekrasno hrvatsko nebo!
Ti Međugorje,
Istinski kraju naše Svete Majke!

24. lipanj 1981.,
Bio je dan
Prvog ukazanja
Naše Majke
U blistavim zrakama!
O nebeska majko
I moja Majko!

Najnježnijom ljubavlju
Preklinje nas
Na pokajanje,
Pobožnost,
Molitvu, post.

I mir!
Ovo petero je 
Ono što njezina poruka sadrži.

SVETA UKAZANJA

Od mjesta do mjesta u svijetu
Ukazivala se naša Gospa;
Od davnine do danas
Ona je neprestano očitovala
Samu sebe.

– Na brdu Tepeyac, Meksiko;
– U Fatimi, Portugal;
– U Lurdu, Francuska;
I na nekim drugim mjestima,
U drugim krajevima;
– I ovih dana u Međugorju,
Bosna i Hercegovina.

To je u tebi,
Međugorje,
Da naša Majka mira
Neprekidno nas preklinje
Uvijek i ponovno uvijek!

Susrest ću te jednoga dana,
Zagrlit ću te
Zagrljajem punim ljubavi
Kada budem došao onamo,
U zemlju moje Majke.

MOJE DRAGO MEĐUGORJE

Ti si zemlja moga Oca
Ti si najposvećenije tlo naše Majke.
Ti, drago Međugorje!
Tvoje nebo treperi, i šapće
Meni.

O, ti koji si moj najljepši prijatelj!
Ti moje drago Međugorje,
Gdje se malene duše zajedno skupljaju!
Upravo si pokraj mene!
Budiš se u meni!
Dišeš u meni!

Zemlja kojoj sada pripadaš
Trebala bi biti prepuna svjetla
Kojim bih mogao težiti prema vječnosti
Moleći
I pjevajući!
Ti, Međugorje!

Moj maleni san i maleni život
Zajedno s mojim pjesmama
Trebaju još stići svome odredištu.
Moja izgarajuća ljubav za tebe
I moja čežnja za tobom u mome srcu
Trebaju još stići svome odredištu!

U ZRAKOPLOVU KAL-a ZA RIM

Gledajući korejske hodočasnike
Na putu u sveti grad Rim
I Međugorje
Bio sam ushićen.
Naša skupina,
U svemu 18 osoba,
Sanjalo je zajedno dok smo sjedili.

– Naša visina sada?
– 35.000 stopa.

Nebo, visoko i plavo,
Prostire se poput svile izvan prozora.
Jurimo sada pokraj Pekinga, Kina,
Klizeći preko srednjoistočnih azijskih brda. 
Iznenada smo u dometu pogleda
Uhvatili obris uralskih planina
I nadahnjujuće Bajkalsko jezero.

– Naš sadašnji smjer?
– Napredujemo prema Rimu.

O čeznuta točko,
Naša su krila raširena
Noseći nas prema toj zemlji.
Konačno
Naš Kal zrakoplov nosi naš hodočasnički san
Prema tom udaljenom mjestu,
Ploveći prema toj zemlji.

GLEDAJUĆI SUNCE IZVAN PROZORA

Izvan prozora
Malo po malo približava se zora,
Svjetlo odnosi tamu.
I kada se uzdiglo golo ružičasto sunce
Iznenada smo opazili
Novo nebo
I novu zemlju.

Uistinu je velik
Naš tvorac Kralj.
Dok smo slavili
Krista, istinsko Sunce,
Bili smo zajedno
U našim molitvama.

S druge strane prozora
Beskonačno more oblaka,
Taj svijet misterija
Leži rasprostrt pred nama.
Tko si smije umisliti da zna
Dubine ovih oblaka?
Samo On
Vidi misterij;
Nebo i zemlja
I more jedno su.
Neopisivo prostrani
Svemir, također,
Očito je jedno.
Naposljetku sve će biti jedno.

KOREJSKE DIVLJE GUSKE

Naša skupina na svetom hodočašću
Brojčano 18 u svemu.
Među njima
Jedna divlja guska
S bijelom pjegicama išaranom glavom
Sjedila je sama.

Sanjajući o pisanju
Pjesama o hodočašću diljem svijeta
I pjesama vjere,
Usporedno u korejsko-engleskom tekstu,
Odlažući to daleko i blizu,
Ovaj ukrcani putnik
Sjedio je sam.

Poput Don Kihota
Zurio je u nebesa vani
Tiho zatomljujući
Bol svoga srca.
Njegov glas koji tiho šapće,
Slušajući Njegov glas.

RIJEKA MOLITVE, MEĐUGORJE

Konačno smo stigli.
Čeznutu zemlju
Iz mojih snova,
Zemlju moje majke,
pronađoh.

Nepokolebljivo
Sišli smo s nebesa
Nježno ljubeći zemlju,
To sveto tlo, Međugorje.
Taj djelić zemlje, rijeku molitve
Koja obiluje vodama ljubavi.

Tu čistu vodu koja šumi
Prema Sredozemlju
I od Sredozemlja 
Ponovno preplavljuje 5 oceana,
Dvoje koje se sada združuje.

O pjevajući toku
Koji postaješ jedno tijelo s morem,
Oblikujući veliki ocean
Dok se zajedno kotrljate,
Pobuđujući strahopoštovanje usput.

LICEM U LICE S RASPELOM

Taj Križevac
Brdo je poput kostura.
Staza na brdu
Gdje se ukazuje naša majka,
Sada u kasno godišnje doba
Protezala se prema vinogradima.

Za nas taj dan
Krist
Obješen je na križ.
Taj put prema Golgoti
Sa svojim oštrim kamenjem,
Bijelim stegnutim kamenjem.

Pokazujući između kosturastog stijenja
Ovdje i ondje
Vidjeli smo zlatni križ.
Zastava
Našega Spasitelja koja je pobijedila smrt
Za trenutak je izgledala poput
Staze uskrsnuća.

HODOČAŠĆE

Idemo prema križu
Na vrhu toga brda,
Brda Križevac
Sa svojim grmovima kupine koji rastu
Ovdje i ondje.

Na svakoj od 14 postaja
Tog krvlju poduprtog spasenja čovječanstva
Prisjećamo se Isusove muke
Razmišljajući o tami našega doba
I o njegovoj ljubavi,
Dok se bosonogi penjemo.
Bez odmaranja
Uzlazimo u koloni po jedan.

Svoju ljubav
I svoje suze,
Svoje malene boli skupljamo,
I bujaju u molitvi
I hvalbenim pjesmama dok uzlazimo.
Sunčeve zrake obilježavaju nam čela,
To brdo križa.

ZA NAŠU MAJKU MIRA

Ovoga jutra u 4.00
Pošao sam na Križevac
S dvije sestre u društvu.
Brdo potpuno omotano u tamu.
Nije bilo lako vidjeti našu stazu,
Pokazivače od prethodne večeri.
A nebo je bilo potpuno pepeljasto sivo.

Nakon što smo stigli pod križ
Išli smo oko njega
Zovući Boga i slaveći ga.
Tada iznenada u užarenim nebesima
Dok se zraka svjetla uzdizala
Ta se slika pojavila u daljini.
Majka.

Ljubav ključa u tišini,
Radost puna mira.
Držeći milost u svojim srcima
Sišli smo s brda.
Probuđene ptice
Pjevaju jutru dok lete u daljinu,
Ta plešuća brdska staza obasjana suncem.

KAMENČIĆ ŠTO SLIČI NA PIETA

Spustili smo se niz brdo
I dogodilo se da smo primijetili
Križem protkane slike
Sa zaobljenim rubovima;
Otkrili smo iza sebe kamen dobra izgleda,
Sliku kamena u molitvi.

Misleći na našu Majku
Neočekivano smo viđeni u svitanje ovoga jutra
Kako tražimo maleni kamenčić.
Kao u katakombama
Jedinstveni kamenčić,
Apstraktan kamenčić,
Kamenčić krajolika.

Licem u lice jedan s drugim
Trzali smo san spavajućeg kamenčića,
U razmacima,
Uzimajući ih nekoliko.
Među njima
Jedan crni kamenčić s
Dojmljivom slikom križa,
Kamenčić što sliči Isusu slikara Rouaulta,
Taj kamen mjestimice bačen,
Šapće. To smo vidjeli, također.

U tom dugom vremenu čekanja
Vraćajući se sada i
Srećući tebe,
Dotičem nefritom obojeno tkivo
I ljubim te.
Ah! Široka rana!
Kamenčić što sliči na Pieta.

SUSRET S IZRAVNIM SVJEDOKOM

Toga blistavog suncem obasjanog
Kasnog popodneva
Susreli smo
Od šestero očevidaca
Prvoga svjedoka,
Prekrasnu ženu, Ivanku.

Očima jasnima i bistrima,
Dok svjedoči o našoj majci,
Pjeva o vječnosti.
Ivanka, dok se sada moli
Maleni je anđeo.
Sada mladić Jakov,
U to vrijeme isto je bilo s njim.

Oko prekrasne kuće
Bilo je mnoštvo hodočasnika.
Ponetko licem u lice s njom
Podignuo je poklopac na svome fotoaparatu
I uslikao je;
Iznenada sam to opazio.

Pod vrućim sunčevim zrakama
Vinova loza penje se uz sivi zid.
Dok nebesa izdišu,
Lišće se umiljava, i između njega
Iznenada krvlju Isusove orošene ruke
Opazili smo.

Živo,
Mogu se sjetiti,
Krv ostavlja tragove
Sa svoje strane,
One spasiteljske tragove,
I molimo zajedno.
Kasno poslijepodne
U Ivankinoj kući.

OCU JOZI ZOVKO

Svećenik
Koji na početku nije vjerovao
Čudima svete objave,
Otac Jozo Zovko
Iz međugorske crkve.

Sada su tvoje crte lica
Prošarane miomirisom
Toga čistog i tajanstvenog neba.
Sada u tvome čitavom tijelu
Miris međugorskog tla
Poput znoja isparava.

U Međugorju,
Najljepšem kraju
Na ovoj zemlji,
Dok se radujemo i slavimo misu
Na ovome svetom tlu,
Život u ovoj točci
Bilo je vrijeme provedeno na nebu,
Bio je to komad neba.

U određenoj točci našega hodočašća,
U crkvi gdje prebivaš, susreli smo se.
Kada si izrekao prvu propovijed,
Vidio sam te
Potpuno otvorene duše,
Žarke ljubavi,
Opazio sam tvoju užarenu čežnju.

Toga dana otac Jozo,
Ti, otac Jozo Zovko,
Koji neprestano navješćuješ
Istinu i svjetlo Kristovo,
Tvoje čiste predivne oči
I glas.

Bio je to vjetar
Koji nesmiljeno trese
Antenu moje duše,
Plamen koji se razgara u
Temelju moga srca.
Bila je to briljantna melodija,
O, tvoja ljubav,
Tvoja čista i duboka ljubav.

ISPRED MARIJINOG KIPA

Majko,
Moja ljubljena majko,
U pravoj srži svoga života
Ja sam tvoj sin;
Pogledaj rane svoga sina
I nauči me kako uvijek ljubiti.

Pomozi mi shvatiti
Kako držati
I nositi križ
Kristov, pravoga Gospodara
Ovoga svijeta,
Moga Kralja.

Pomozi mi stupnjevito postići
Duboku tajnu
Kako možemo promijeniti naše patnje,
Križeve naših malih žrtava,
U križeve ljubavi,
Križeve radosti.

Majko,
O moja velika majko.

NAPUŠTAJUĆI MEĐUGORJE

Bilo je to deset dana,
Kratko vrijeme susreta,
Napuštamo mjesto koje smo zavoljeli,
To mjesto,
Toplo kao nečije vlastito.

Iskreno tiho šapćući
Dok jasno blistaš,
Oh, bistro i jasno
Međugorsko nebo.
Sada
Crkva sv. Jakova,
Zemlja naše majke, mi odlazimo.

Plamen ljubavi
Proizlazi iz dubina moga srca.
Grlim 
Zlatni križ ljubavi vjere,
S tobom licem u lice,
I sada odlazim
U svoju domovinu ispod toga neba,
Šireći svoja srebrna krila.

Neprestano
Otvarajući oči čiste mudrosti
Koja mi domahuje, napuštam te.
Uvijek
Poradi tog neprolaznog plamena,
Poradi tvoje ljubavi
Poradi susretanja s tvojom ljubavi.

Bae Dal-soon rođen je 1938. u Kimhae u južnoj Koreji. Diplomira na odsjeku za glazbu na Pusanskom koledžu 1959. U književnosti se javlja 1972. dobivši nagradu za nove nade u »Mjesečnoj književnosti« religioznim spjevom »Jutarnja vježba I«. Iste godine objavljuje i »Jutarnju vježbu II«. Dobiva 12. katoličku nagradu na polju kulture 1995. Odlikovan je redom magnolije za nacionalne zasluge 1998. Član je međunarodnog Pen kluba, Korejskog katoličkog društva književnika i Korejskog društva pjesnika. Djela su mu: »Putujući kroz Wooruk« (1976.), »Ležeći ispod Urana« (1981.), »Naš mjesec« (1984.), »Linija je sada zauzeta« (1985.), »Sv. Kim Dae-kun« (1985.), »Grad koji sanja« (1989.), »Čekajući dizalo za danas« (1996.), »Sv. Kim Dae-kun«, dodatak (1996.), »Dolaziš kao svjetlo« (1998.), »Na zimskoj pisti« (1999.), »Krajevi koje čeznuh posjetiti« (1999.).

Njegovo pjesništvo protkano je dubokom vjerom. Riječi kojima se izražava na prvi su pogled potpuno jednostavne. Međutim, bremenite su značenjem i čistoćom. Čitatelji vole njegove pjesme, budući da se izražava iskrenim i proživljenim riječima očišćenim od svega suvišnoga. Kroz pjesme mu protječe poniznost, zahvala i divljenje. I uvijek iznova preoblikuje ove teme.

S engleskog preveo: Miljenko Stojić

Hrvatsko slovo, VI, 259, Zagreb, 7. travnja 2000., str. 13.