Zagreb, 4. ožujka 2013. (Tanja Popec / Veritas) – U Veritasu za mjesec veljaču izišao je veliki napis od 8 stranica o pobijenim hercegovačkim franjevcima. U sklopu toga napisa je i razgovor s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulatorom postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«.
Fra Miljenko, tko je odlučio da širokobriješki franjevci i njihova subraća u Hercegovini moraju biti ubijeni?
Na temelju istraživanja koja smo do sada učinili, stvorili smo mozaik koji pokazuje razvoj situacije. Sve je počelo od tadašnjega vrhovnoga komandanta JNA Josipa Broza Tita, a njegova desna ruka bio je Aleksandar Ranković koji je Titovu naredbu spustio do središnjega ureda OZNE u Trebinju 1944. Oni, pak, na Oblasni komitet KPJ za Zapadnu Hercegovinu, pa do komesara i predstavnika OZNE pri vojničkim jedinicama. Napetost je dosegla vrhunac kada su branitelji napravili operaciju Bura 27. siječnja 1945. i partizane »bacili« sve do mora, što je poljuljalo položaj JNA u očima Engleza i bilo je u pitanju mogu li komunisti ostvariti »zadatak« koji im je povjeren. Tada su ovdje dovukli oružje i najbolje jedinice, te je VIII. dalmatinski korpus »satrao« Široki Brijeg u nekoliko dana. Posljedica je oko 150 manjih ili većih masovnih grobnica na ovome području. Imali su otvorene ruke i mogli su raditi što hoće. Od njihove ruke stradali su i fratri i narod. O franjevcima su razglašavali priče da oružjem brane Široki Brijeg i da su vrelim uljem polijevali borce NOV-a. Domaći ljudi, osobito oni kojima su stradali najbliži, pisali su i knjige o tome. Iskopali smo Pobranicu, masovnu grobnicu u središtu Širokoga Brijega. Tada je ovdje bio samostan redovnica u kojoj se nalazila ratna bolnica branitelja Širokog Brijega. U njoj je bilo 7 ranjenika. Jednostavno su ih spustili dolje prema njivama u kojima je bio kanal za navodnjavanje, priklali su ih i ubacili u taj kanal. No, našli smo ih i pokopali s drugima. Od tih spomenutih 150 grobnica obradili smo njih 7, a na Širokome Brijegu prošlo ljeto pokopali 42 žrtve koje nisu fratri.
Postoji li zabilježen koji proces protiv franjevaca i smrtna presuda?
Ubijani su bez suda. Iako su sumnjali na komuniste, a puno razmišljali o Saveznicima, profesori u našoj gimnaziji nisu širili nikakvu ideologiju. No, unaprijed su bili određeni za odstrjel. Potpuno su bili spremni na žrtvu. To pokazuje činjenica da su do njih dolazili vrlo ozbiljni glasovi da će biti pobijeni kada partizani dođu na Široki Brijeg. No, oni nisu pobjegli, već su ostali, jer nisu bili krivi. Tadašnji provincijal fra Leo Petrović, koji je također ubijen u Mostaru, dopustio je fratrima da odu ako žele ili se boje, ali je rekao i da on ostaje. Tako je u Mostaru ubijeno 7 fratara. Može se reći da zapravo nijedan nije pobjegao u onome klasičnome smislu. Neki su kao vojni kapelani pratili vojsku sve do Bleiburga. I ondje su ubijeni.
Cjelokupni članak i razgovor možete preuzeti u pdf-u kliknuvši na ikonicu ispod ovoga teksta.
 Veritas-2-13.pdf | [ ] | 1376 kB |