Široki Brijeg, 7. ožujka 2011. (Vicepostulatura) – Ovih se dana na svjetlu dana pojavila knjiga fra Častimira Majića o pobijenim hercegovačkim franjevcima: o svakome od njih 66 fra Častimir je napisao stranicu-dvije, i to kako na temelju vlastitoga sjećanja, tako na temelju pristupačnih dokumenata. Ta svoja sjećanja fra Častimir je počeo objavljivati još prije dvije godine u Našim ognjištima iz Tomislavgrada, kao i u Vjesniku Kustodije koji izdaju hrvatski franjevci u Chicagu. Dakako da je neprocjenjivo značenje ove knjige jer do sada se pojavio samo jedan cjelokupan prikaz života i smrti svih 66 hercegovačkih franjevaca, i to još davne 1992. kada je fra Andrija Nikić objavio pregled pod naslovom Hercegovački franjevački mučenici.
A i ti pojedinačni životopisi su odveć šturi, zapravo su u najvećoj mjeri samo prepisani podatci iz kartona ili osobnika pojedinih pobijenih franjevaca. Fra Častimir donosi više faktografskih podataka o svakom pojedinom stradalniku, ali ono što je od toga još važnije jest njegovo sjećanje na te franjevce, jer ih je on osobno sve poznavao. Dakako da takvi kratki prikazi nipošto ne mogu nadomjestiti opširne životopise načinjene na temelju arhivske građe koja se čuva kako u Arhivu Provincije u Mostaru tako i u Arhivu Vicepostulature na Širokom Brijegu, kao i na temelju sve dosadašnje literature, ali kao osobna svjedočanstva imaju veliko značenje – u slučaju fra Častimira Majića više vezano za život svakoga pojedinca nego za njegovu smrt, jer fra Častimir je u vrijeme ubojstva franjevaca živio u Njemačkoj pa o njihovoj smrti ne može ništa svjedočiti iz prve ruke. Dobivajući ovakve vrijedne podatke kakve nam je ponudio fra Častimir mi o našim pobijenim franjevcima slažemo jednu suvislu sliku i svaki novi podatak je prinos ne samo stvaranju cjelovite slike o njihovu životu i smrti nego i procesu koji vodi Hercegovačka franjevačka provincija u svrhu beatifikacije 66-orice mučenika koji su pobijeni samo iz sulude mržnje na vjeru i zbog svoje pripadnosti hrvatskomu narodu. Ovdje valja još jedanput naglasiti da je od njih 66 suđeno samo jednom jedinom (dr. fra Radoslavu Glavašu), a i to je suđenje bilo obična lakrdija: s njim, naime, u istomu danu osuđeno je još 57 osoba, a da nitko od njih nije imao nikakva branitelja kao ni mogućnost utoka na bilo kakav viši sud. Takvih zvjerstava svijet nije upamtio. Upravo je nezamislivo da nitko još uvijek nije osuđen ni za jednoga jedinog ubijenog franjevca, niti svećenika, niti općenito Hrvata u ratu i osobito po njegovu završetku. Štoviše, takvi, ako su živi, kao i njihovi ideološki istomišljenici još se uvijek besramno šepire po televiziji i novinama, bez ikakva osjećaja stida i nesmetano šire svoju propalu i zločinačku ideologiju.
No vratimo se knjizi koju danas predstavljamo javnosti. Možda će netko postaviti pitanje: pa kako je moguće da fra Častimir poznaje sve navedene franjevce? Koliko on mora onda imati godina? Eto to je upravo fenomen. Fra Častimir je ušao u 98. godinu života, a još je uvijek tako svjež, još uvijek s nevjerojatnom upornošću prati američki i hrvatski tisak, još uvijek pravi bilješke, iščitava stare knjige i dokumente. Svoj je život u najvećoj mjeri proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, kamo je dospio koju godinu po završetku Drugoga svjetskog rata. Ratne je godine proveo na poslijediplomskom studiju u Freiburgu u Njemačkoj, gdje je i sam doživio ratna razaranja i propast nacističke Njemačke, ali i postigao dva doktorata. U opustošenu Hercegovinu nije se mogao vratiti jer je nedvojbeno da bi i sam platio životom zbog habita koji je imao na sebi, kao što su platila i brojna njegova subraća. Ako ne bi bio ubijen, onda mu zatvor zacijelo ne bi ginuo – a to je nerijetko bila još gora opcija od gubitka života, jer su se komunisti upravo svirepo iživljavali na zatočenim svećenicima. U Americi je tako proveo čitavi svoj svećenički život, djelujući na hrvatskim župama, ali se uvijek baveći i intelektualnim radom. Pogotovo je značajna njegova izdavačka djelatnost jer je godinama uređivao tjednik Danicu koji su franjevci izdavali u Chicagu. Danica je trajno njegovala izvornu hrvatsku misao i stajala – makar daleko od Hrvatske – na braniku domovine te nedvojbeno na svoj način doprinijela konačnom oslobođenju hrvatskoga naroda ispod komunističkoga jarma.
Kakav je fra Častimirov postupak pisanja pojedinog životopisa? U čemu je zapravo njegova vrijednost? Ponajprije, autor o svakome od 66-orice franjevaca donosi kratki životpis, koliko je to dakako uopće moguće na temelju objavljenih podataka. Tu će se neminovno potkrasti i koja pogrješka, uglavnom kako se već ustalilo neprestano ponavljati iste faktografske pogreške, barem za one franjevce koji još uvijek nisu dobili svoje velike biografije. Ipak autor prati sve što je u najnovije vrijeme objavljeno o pojedinim franjevcima i usvaja nova saznanja te mu se ne može zamjeriti što ponekad donese i koji krivi podatak jer njemu arhivska građa jednostavno nije na raspolaganju da bi uvijek mogao korigirati podatke koje donosi. Na nama je da o svakomu ubijenom franjevcu načinimo opširni životopis koristeći arhivsku građu koja gotovo da i ne dopušta faktografske pogrješke i nedorečenosti. Puno je značajnija druga dimenzija fra Častimirova prikaza života 66-orice, a to je osobni spomen na svakoga od njih. Tako saznajemo brojne dosada nepoznate detalje o karakteru svakoga pojedinog franjevca, o njegovim vrlinama, o načinu života i onomu što je kome bio prioritet, je li više bio usmjeren na duhovnost, ili na znanstveni rad, ili pak na pastoralno djelovanje. Neki od franjevaca koji se obrađuju bili su fra Častimirovi profesori, drugi su mu bili kolege, treće je poznavao kao župnike ili kapelane njegove ili susjednih župa, a neke opet tek površno i preko priče drugih osoba. Tako možemo razložno pretpostaviti da niti svi iskazi nemaju istu niti vrijednost niti vjerodostojnost. Ali to opet nema nikakve veze sa samim autorom, jer svatko od nas kad bi morao opisati 66 osoba to bi učinio isto kao i fra Častimir: nekima je bliskiji i može puno bolje opisati njihov karakter i temeljne osobine nego onih koje poznaje samo površno. Ako se tome doda i 70 godina koliko je prošlo otkako je autor posljednji put susreo većinu od onih o kojima piše, a neke još i prije toga, onda se ne treba ni najmanje čuditi što njegova svjedočanstva imaju veoma raznolik domet i uvjerljivost. Ipak, kako sam već spomenuo, to osobno svjedočanstvo ima gotovo neprocjenjivu vrijednost iz jednostavnoga razloga što više uglavnom niti ne postoje osobe koje su poznavale, pogotovo izbližega, bilo kojega od navedenih ubijenih franjevaca. Treća dimenzija koja prati svaki fra Častimirov prikaz, dakako opet nejednake vrijednosti, jesu njegova teološka, filozofska, nacionalna pa ponekad čak i pjesnička razmatranja – kako općenito o smrti i zločinu, tako i u pojedinačnim slučajevima. Tu se mogu pronaći istinski biseri i čovjek se ne može načuditi da jedan 98-godišnjak ima još toliko informacija i toliko svježih misli, ili zapisanih razmišljanja, koja uspijeva sretno uklopiti u pojedinačne biografije svojih pobijenih kolega, profesora, subraće franjevaca. Toma pridolaze i njegova vlastita razmišljanja o zločinu, o žrtvi, o nevinoj krvi, o ideologiji zla, o vjernosti, o mržnji i ubijanju, o vječnosti, o nepravdi – i to kako općenito, tako u slučajevima pojedinačnih ubojstava nevinih ljudi, isključivo iz ideoloških razloga.
Želio bih samo na jednome slučaju prezentirati tu fra Častimirovu filozofiju, način razmišljanja, kao uzorak lijepoga pisanja – pogotovo ako imamo na umu da je riječ o 98-godišnjaku. On na jednome mjestu piše: »Lažni bogovi 20. stoljeća većinom su iščezli s lica zemlje, ali nevine žrtve svjedoče o njihovoj okrutnosti kojom su u dušama ljudi ubijali osobni identitet i prirođenu ljubav za narodni suverenitet. Pobijeni hercegovački fratri nisu iznevjerili kršćanska načela svoga poslanja nego su do krvava smaknuća ostali autentični svjedoci Kristova evanđelja.« I na kraju istoga članka: »Nakon što su komunistički zločinci okrvavili pragove naših domova i zvjerski pobili milijune vjernika i domoljuba kao nositelja ljubavi i uljudbe, marksistički "povjesničari" i danas nastoje opravdati takva ubojstva i svojom dijalektikom zavarati hrvatsku i svjetsku javnost. Međutim, njihovi su ideološki protivnici otputovali u vječnost da bi primili poljubac neba, a ubojice je pokrio mrak zaborava s osobnim osjećajima krivnje i kršenja najosnovnijih zakona ljudske opstojnosti na zemlji« (str. 47., 49. – 50.). Ovo su, složit ćete se, riječi erudite, čovjeka koji pažljivo prati svjetska i domaća zbivanja, čovjeka koji je tijekom desetljeća bio na samim izvorima i desetljećima se u svijetu borio protiv komunističkih laži i nasilja, ali i čovjeka vjernika, koji sve što se događa u svijetu, pa tako i smrti svoje subraće, gleda iz perspektive vječnosti.
Svakako je pohvalna nakana nakladnika da sve članke dr. fra Častimira Majića o nevino pobijenim hercegovačkim franjevcima tijekom i poglavito po završetku Drugoga svjetskog rata skupi u jednu knjigu i ponudi ih široj javnosti. U fra Častimirovim člancima čovjek može uživati, koliko je to uopće moguće kad je riječ o nevino pobijenima, ali se istodobno i uživjeti u danas potpuno nezamislivu stvarnost kada ljudski život nije vrijedio ni prebijene pare i kada su stradali vrsni svećenici, redovnici, profesori, kao i mladići koji su tek zinuli na svijet. Svi su oni imali istovjetan »grijeh« – nosili su na sebi franjevački habit, ljubili su Boga i svoj narod i nije postojala nikakva nada da bi mogli biti »prevaspitani« od novih vlastodržaca i prijeći u njihove redove. Knjiga članaka koju danas nudimo javnosti svjedočanstvo je vremena terora i straha, ali istodobno i vjere u Božju providnost i odlučnosti da se ustraje do kraja – pa čak i po cijenu života. Knjiga govori o franjevcima – svećenicima, braći laicima i klericima – koji su ne samo shvatili nego svojim životom potvrdili onu Isusovu misao izrečenu u Govoru na Gori: »Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!« Njihovi su životi, pogotovo njihove smrti, tako ne samo nešto što se dogodilo davno, prije 65 godina, nego ono što obvezuje svakoga kršćanina i potiče na nasljedovanje!
dr. fra Robert Jolić
Knjiga se može naručiti posredstvom sljedećih podataka ili kupiti u različitim knjižarama po cijeni od 25 KM ili 100 kn.
 U-nebo-zagledani-dio.pdf | [ ] | 6481 kB |