Po namisli provincijala dr. fra Rufina Šilića pokrenuto je službeno glasilo Provincije pod imenom Mir i dobro (prema istoimenome franjevačkom pozdravu). Izlazi u Mostaru od 1968. do danas. Donosi službene vijesti Svete Stolice, Generalne uprave Reda i Provincijalata te ostale vijesti, kao i druge priloge. U početku je bilo zamišljeno da glasilo izlazi osam puta godišnje, što je i uspijevalo prvih godina (1968. – 1975.), sve do svrgavanja uprave Provincije 1976. (istina, uz poneki dvobroj, štoviše trobroj). Otada glasilo izlazi godišnje, jedan ili dva broja, ponekada i tri – sve do 1983. Od 1984. izlazi redovito u šest brojeva, sve do 1989., potom kratko u četiri broja (1990. i 1991.), uz jedan dvobroj, 1992. bila su dva broja, a od 1993. do danas redovito tri broja godišnje – uz pokoju iznimku: 1996. četiri broja, 2001. i 2002. dva broja. U početku su stranice navođene u nizu čitave godinu (1969. – 1990.), a potom se počinje od prve stranice u svakome novom broju (kao što je bilo i na početku, 1968.). Odgovorni urednici redovito su provincijali, a glavni urednici također redovito tajnici Provincije.

Tematski je časopis prilično raznovrstan, tako da se u njemu mogu pronaći tekstovi i iz teologije, franjevaštva, ali i iz povijesti te osobito vrijedni životopisi pokojnih franjevaca. Dakako, nedvojbeno je da će u budućnosti Mir i dobro biti izvanredan izvor za istraživanje »hercegovačkoga slučaja«, jer je i on na neki način pratio, živio i »umirao« s tim slučajem (primjerice, 1977. gotovo prestao izlaziti).

U početku se Mir i dobro izdaje u roto-tehnici. Tekstovi se pišu običnim pisaćim strojem te umnožavaju roto-strojem. Tehnički je vrlo oskudna izgleda, gotovo samo tekstovi, tek se ubaci po koja vinjeta ili slično. Kasnije se piše suvremenijim pisaćim strojevima pa je i izgled ponešto ljepši, točnije čitljivost bolja. Ponekada se ubaci i koji crtež. Tako je to sve do početka 90-ih godina, kada se prelazi na računalnu obradu, koja je umnogome olakšala uređivanje lista. Poljepšavaju se i korice, dakle vanjski izgled, ali je i on redovito isti i šablonski. Tek od početka 1995. list se pojavljuje svaki put s različitim koricama, redovito u boji. Čini se da se od roto-tehnike odustaje tek početkom 90-ih godina, a sigurno je da je prvi broj tiskan u tiskari bio br. 3/1993., na kojemu je navedeno i ime tiskare: Grafotisak Grude (vjerojatno je i br. 2/1993. tiskan u istoj tiskari, ali to nigdje nije navedeno). Kasnije se Mir i dobro tiska u mostarskome Solveju (od br. 3/1996. do br. 3/1997.), zatim u tiskari »Franjo Milićević« u Mostaru (br. 1 /1998. – 3/1998.), a od br. 1/1999. do danas u tiskari FRAM (kasnije FRAM-ZIRAL) u Mostaru. Dakako da je upravo računalni prijelom od lista stvorio »prave« novine, jer se sada redovito ubacuju i fotografije ili drugi slikovni i ukrasni prilozi, s mogućnosti postavljanja teksta ne samo u jednome stupcu nego u dvama stupcima, po želji i potrebi. U najnovije vrijeme (od br. 3/2009.) ne samo da su korice u boji nego se i u tekst umeću fotografije u boji. Do sada je ukupan broj stranica premašio 9.000 (od 1968. do 2010. uključivo: 8.991 stranica).

Robert Jolić (priredio), Šematizam Hercegovačke franjevačke provincije 2012., Hercegovačka franjevačka provincija, Mostar, 2012., str. 410. – 411.

Službu tajnika Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Stojić preuzeo je 14. rujna 2001. Također je tada u svojstvu glavnog urednika preuzeo i brigu oko uređivanja službenog glasila »Mir i dobro«.

Pratite ga na portalu Hercegovačke franjevačke provincije