Široki Brijeg, 30. srpnja 2012. (Povjerenstvo / Vicepostulatura) – U organizaciji Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugoga svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg i Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«, jučer je, 29. srpnja, u Širokom Brijegu pred mnoštvom okupljenih Širokobriježana i njihovih susjeda iz okolnih općina, te brojnih predstavnika pisanih i elektroničkih medija, održan pokop 42 žrtve iz Drugog svjetskog rata i poraća ekshumiranih na prostoru Širokog Brijega. Već od 16.30 sandučići s tijelima svih žrtava, umotani u hrvatske barjake – službene barjake Županije Zapadnohercegovačke, bili su izloženi ispred Gradske mrtvačnice u Klancu. Okupljanje naroda i molitva u tišini trajali su sve do početka službenog dijela pokopa u 17.45.

Na početku službenog dijela pokopa najprije se okupljenima u svojstvu domaćina obratio Pero Kožul, pročelnik Povjerenstva, koji je pozdravio sve okupljene i zaželio im dobrodošlicu, a potom naglasio: »Ja moram kazati kako je među žrtvama danas ovdje najviše tijela naše subraće Hrvata, koje je svojim habitom očinski zaogrnuo i jedan fratar, a svima njima Titovi zločinci nisu dopustili ni minimum ljudskog dostojanstva. Radeći posao otkrivanja i dokumentiranja zločina imali smo prilike od živih svjedoka čuti o partizansko-komunističkoj brutalnosti kojoj su ovi ljudi bili izloženi, kako su bez razloga bili uhićivani, najčešće dugo i teško mučeni, te na kraju svirepo ubijani i na posebno bestijalne načine trpani u zemlju. Tijekom ekshumacija i svojim smo očima dijelom mogli vidjeti tragove svega navedenog. Danas, nakon gotovo sedamdeset godina, pokušavamo ispraviti barem dio nanesene im u nebo vapijuće nepravde pokapajući ih u zajedničku općinsku grobnicu, prema našem katoličkom običaju, vjeri, tradiciji i hrvatskoj uljudbi.« Kožul je na kraju svima zahvalio, najprije za utemeljenje i postojanje Povjerenstva, a potom i za njegovo dosadašnje trogodišnje djelovanje.

Kako je među ekshumiranim žrtvama bilo i 14 njemačkih vojnika, što je nedvojbeno potvrđeno s isto toliko pronađenih pločica njemačke vojske, pozivu na pokop odazvao se i Franz Kaufman, zamjenik njemačke veleposlanice u veleposlanstvu u Sarajevu, koji se također obratio nazočnima i, nakon što je uputio nekoliko pozdravnih riječi, između ostalog rekao: »Iznimno nas raduje korektan odnos Povjerenstva s njemačkim veleposlanstvom i suradnja koju smo uspostavili u posljednje dvije godine, jer ta suradnja traje i stalno se unaprjeđuje. Raduje nas također što vi u Širokom Brijegu visoko profesionalno radite ovaj posao i što pritom jednako tretirate sve žrtve. Nadamo se da u budućnosti ovakvih događaja više ne će biti i da će narodi u ujedinjenoj Europi živjeti u miru, te da će sve svoje sporove rješavati mirnim putem.«

Predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić, kao jedan od onih koji podupire rad Povjerenstva / Vicepostulature, u svom je govoru naglasio: »Po jamama i šumama razbacane, kao molekule prošlosti, da nikada više ne budu utkane u našu sadašnjost, tu su sad pred nama kao uskrsle, polomljene, mučene i žicom vezane kosti, tu su pred nama 42 lubanje s rupom na zatiljku kao neizbrisivim pečatom nečovjeka i antikrista. Zločinci koji su htjeli izbrisati svaki trag ljubavi, ostavili su svoj neizbrisiv trag mržnje. Poredak zla označio ih je kao bezvrijedne, kao brojeve, ne ljude – bili su ništa, o njima se moglo šutjeti ili govoriti s prijezirom i mržnjom. Svi naši domoljubi, progonjeni ili ubijani kroz stoljeća do današnjih dana, svi su oni sudionici jednog vremena i jednog Domovinskog boja! Što vrijeme uopće znači u sintezi nacionalne težnje za slobodom!? Što znači zabraniti imena, uništiti matice i popise ubijenih domoljuba, kad je u samo jednoj riječi sažet sveti registar svih njihovih imena – Domovina!?«

Na samom kraju ovoga dijela programa, nazočnima se obratio Miro Kraljević, načelnik općine Široki Brijeg i jedan od najzaslužnijih ljudi što se ekshumacije u Širokom Brijegu uopće izvode. Načelnik Kraljević u svom je obraćanju između ostalog rekao: »Ovaj današnji skup po svojoj bi naravi trebao biti tužan zbog pronalaska i pokapanja 42 žrtve teškoga partizansko-komunističkog zločina s prostora Širokog Brijega. Međutim, ovaj skup ispunjava nas i drukčijim osjećajima. Ponosni smo što, punih 67 godina nakon njihova stradanja, te polustoljetnog nijekanja i prešućivanja, možemo na civiliziran i katolički način, svojstven stogodišnjoj hrvatskoj uljudbi, pokopati njihove tjelesne ostatke.

Naše općinsko Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća obavilo je dobar posao, te je u svom dosadašnjem radu prikupilo podatke o više od 150 prikrivenih grobišta-stratišta u kojima se, prema izjavama svjedoka, nalazi između 350 i 400 tijela žrtava. Ako ovome dodamo da samo općina Široki Brijeg ima preko 2.200 žrtava koje su pobijene u Drugom svjetskom ratu i poraću na Bleiburgu i nebrojenim križnim putovima, onda to zorno govori o razmjerima narodnog pogroma u Širokom Brijegu. Zato sam osobno, kao općinski načelnik, zajedno s Općinskim vijećem Široki Brijeg, prihvatio inicijativu za utemeljenje Povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg, koje sustavno rješava ova bolna pitanja iz naše ne tako davne prošlosti, a rezultate vidimo i danas ovdje pred nama. U tom smislu ću i dalje, koliko bude u mojoj moći, podupirati rad našeg općinskog Povjerenstva.«

Inače, uz nedvojbeno 14 njemačkih vojnika, žrtve su još 1 franjevac, 2 partizana te neutvrđen broj ustaša, domobrana i civila. Ovaj dio programa vodila je Ana-Marija Prskalo, novinarka Radiopostaje »Mir« Međugorje.

Nakon završetka protokolarnog dijela, nešto iza 18.00 započeo je crkveni obred pokopa koji je predvodio širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčić. Po vrlo vrućem i sparnom vremenu sprovodna povorka uputila se prema groblju »Mekovac«. Bdijenje nad žrtvama, u sprovodnoj povorci od mrtvačnice do groblja, preuzele su djevojke iz »Frame« Široki Brijeg, a po dolasku na groblje »Mekovac« jedan po jedan sandučić s tijelima žrtava prenijele su do zajedničke grobnice. Za vrijeme trajanja ukopa, vicepostulator fra Miljenko Stojić još jednom je pojašnjavao nazočnima o koliko se žrtava radi, s kojih grobišta i koje pripadnosti, dakako prema svjedočenjima. Nakon što je u zajedničku općinsku grobnicu položeno 41 tijelo, posljednji sandučić s tijelom hrvatskog vojnika Ivana Tolja iz Grede (Šipovača) u Ljubuškom, predano je dvojici njegove braće, Ljubi i Dragi, te će danas, dan kasnije, biti pokopano u obiteljsku grobnicu u njihovoj rodnoj Gredi.

U prepunoj samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, slijedila je sveta misa zadušnica za sve netom pokopane žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća s prostora Širokog Brijega. U svojoj dobro prihvaćenoj propovijedi gvardijan samostana na Širokom Brijegu, fra Sretan Ćurčić, između ostalog je naglasio: »Povijesna je činjenica također da u pravcu Austrije, početkom svibnja 1945., nije kradomice i pod okriljem noći, preko staroga savskog mosta u Sv. Klari, bježala jedna mala zalutala ustaška satnija, nego je to bio masovni i milijunski zbjeg, odnosno egzodus naroda s europskog jugoistoka, ponajprije i ponajviše Hrvata, a prema engleskom vojnom arhivu, na jugoslavensko-austrijskoj granici kod Bleiburga bilo je oko 200 tisuća hrvatskih vojnika i oko 500 tisuća civila, koji su tamo došli da se predaju engleskim postrojbama.

Također je povijesna činjenica da je uništavanje neprocjenjivoga vjersko-kulturno-povijesnog blaga ovdje kod nas na Širokom Brijegu, pratila parola ispisana na zidu samostana: "Kultura i prosvjeta bit će naša osveta!", a svjedoci tvrde da su klanja i druga monstruozna zvjerstva partizanski zlikovci popratili još jezivijom pjesmom: "Padaj kišo, krv saperi, kud prolaze proleteri!"

Kad je riječ o stradanjima Katoličke crkve u Herceg-Bosni, povijesna je činjenica da je za vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega ubijen 161 katolički svećenik, ili je umro od tifusa u zatvoru, ili pak u logoru od posljedica maltretiranja, ali je daleko najveći broj onih koji su pobijeni. A s druge strane, i veliki broj vjernika bio je fizički likvidiran, odnosno, prema popisu napravljenom prema rasporedu današnjih župa, samo u Hercegovini ubijeno je najmanje 15.705 osoba, ili otprilike svaki deseti katolik iz Hercegovine, dok ima i nekih drukčijih procjena i brojki koje se kreću i do 20 tisuća pobijenih Hercegovaca.«

Na samom kraju sv. mise zadušnice kratko se nazočnima obratio i vicepostulator fra Miljenko Stojić koji je zahvalio svima koji su pripomogli u otkrivanju posmrtnih ostataka, njihovu ekshumiranju, kasnijoj obradi te pripremi pokopa. Između ostaloga je rekao: »Na kraju smo veličanstvenog, ali tužnog događaja. Pokopali smo 42 tijela pobijenih u Drugom svjetskom ratu na ozemlju Širokog Brijega. Ginuli su na suprotstavljenim stranama, ali u smrti smo svi isti i prema svakome se treba odnositi s poštovanjem.«

Naglasio je da je napravljena i DNK analiza onih pobijenih u Knešpolju, gdje bi trebao biti i jedan ubijeni fratar, ali samo je 14 uzoraka dalo potvrdan ishod. Kako su ih ubijali, prenio je iz svjedočenja Stane Soldo koja je još živa. To je zaista taknulo sve nazočne u crkvi.

Na kraju je zaključio: »Nemojmo se bojati tražiti, otkrivati i živjeti istinu. Samo nam ona može dati miran san i blagoslovljenu budućnost. Pođimo kući u tom duhu i širimo Božji mir kamo god stignemo!«

Valja naglasiti još dvije podrobnosti. Prva je da je udruga »Hrvatski domobran« iz Omiša organizirano autobusom pristigla na pokop u Široki Brijeg, a u autobusu su bili, kako su sami rekli, ljudi iz Omiša, Poljica i Zagvozda. Druga je da su dva brata Skoko iz Australije, inače rodom iz Rasna, nazočila pokopu, a jedan od njih zatražio je »jedan barjak s pokopa« kojim su bile omotane žrtve, kako bi ga ponio sa sobom u Australiju i želja mu je ispunjena!