Zagreb, 17. veljače 2016. (hkv.hr) – Posljednjih tjedana na udaru medija i tzv. nevladinih udruga posebno se je našao ministar kulture dr. sc. Zlatko Hasanbegović. Postavlja se pitanje o tome što se nalazi u pozadini? Je li Hasanbegovića najava da će otvoriti arhive – koji bi mogli biti kompromitirajući za neke od aktera današnje političke scene, ili pak za njihove biološke i ideološke pretke – zapravo najozbiljniji razlog napada na njega? Ova pitanja za Portal HKV-a komentiraju: D. Pavuna, M. Runje, M. Stojić, A. Babić i I. Jaklin.
...
Porobljavanje duše
Od kada postade jasno tko bi sljedećih četiri godine trebao obnašati vlast u Hrvatskoj državi, društvena pozornica je naoko uzavrela. Kao gljive poslije kiše ustale raznorazne udruge i tuku iz svih oružja. Obrana slobode koju ovi novi ugrožavaju? Ma kakvi! Čin je to nutarnjeg napada na hrvatsku državu. Njezino rastakanje je baš lijepo teklo i sada to sve dolazi pod upitnik. Zbog toga su se raspametili. Sve domaće snage su na bojišnici, u pričuvi su ostale samo one inozemne. U potpunosti se ostvaruje Milanovićeva već izlizana rečenica: »Ili mi ili oni«.
Hasanbegović je samo jedan od onih koji im smetaju. Crnoju su prekrižili, njega obrađuju, Šustar dolazi na red, kako glase najnovije medijska izvješća. A predsjednica Kolinda Grabar Kitarović odavno je pod paljbom. Polako se primiču i Oreškoviću. Samo zarobljenima sviješću »radničke klase« ništa nije jasno. Uzdaju se u Most, koji je zapravo stvoren da ih prevede žedne preko vode, osim ako njegovi članovi ne progledaju i zbiju se u svjesne domoljubne redove.
Napadnuti bi također trebali zbiti svoje redove, da bi ih mogli početi štititi oni koji su ih birali ili su u međuvremenu prešli na njihovu stranu. Nije to i nismo mi podijeljeno društvo, kako nam pokušavaju slagati. Samo smo društvo koje se brani i ništa više. Zbog toga je ponovno na cijeni zajedništvo svjesnih, kao ono devedesetih godina.
Napadačke snage, sastavljene od različitih postrojbi, ne uvažavaju načela demokratskog poretka. Njima nova vlast, koja se još zapravo nije ni ustrojila, ne ide pod kapu i zbog toga je nastoje raskopati. Ministar Hasanbegović do sada to dobro razumije i vuče pametne poteze. Od ministarstva kojem je na čelu želi stvoriti hrvatsko ministarstvo, umjesto zapadnobalkanskog, ministarstva »regiona« i sličnoga, što je do sada bio slučaj. Naravno da tu nema ništa čudnoga i da mu je to zapravo posao. Na nama je hoćemo li ga djelatno podržati ili ćemo biti obični navijači gore na tribinama. Hrvatska država je, naime, i naša, nikada to ne smijemo smetnuti s uma.
Uspije li se hrvatska kultura ponovno vratiti u hrvatske ruke, bit će to naš povijesni iskorak. Nad njom nažalost još uvijek lebdi duh jugoslavenstva koji se sada nastoji zaogrnuti plaštem napretka, bolje rečeno plaštem avangarde, kako su si komunisti oduvijek tepali. Nije to teško razumjeti, pogledajmo samo tko dobiva nagrade, o kome govore i sve će nam biti jasno. Sad, što im djela nitko ne uzima za ozbiljno, neka je druga priča.
Vratimo se na početak. Ne dajmo Hasanbegovića i slične sve dok vuku dobre poteze. Ako to ne budu činili, onda ih sami smjenjujmo. Plašenje ustaškim kapama, navodno ustaškim pozdravom »Za dom spremni«, navodno ustaškim mislima, razbijajmo na svakom koraku. Suvremena država nastala nam je na temeljima Domovinskog rata, a komunizam, nacionalsocijalizam i fašizam, nismo osudili samo mi nego i čitava službena Europa. Znači, mi smo na europskom putu, a ovi napadači su sjene prošlosti. I slijepcima će to postati jasno kad Hasanbegović, ili netko drugi, jednoga dana otvori arhive. Bilo bi dobro da se na stranu dobra u sve uključe i potomci onih koji su u prošlosti radili ili još i sada rade zlo. Pogriješiti se može, ali se ne smije ostati u pogrješci. Rečeno korizmenim rječnikom, pokajanja čisti naše srce i našu dušu.
 napadi-na-ministra.pdf | [ ] | 192 kB |