Zagreb, 14. veljače 2016. (hkv.hr) – Ruski patrijarh Kiril i papa Franjo sastali su se na Međunarodnom aerodromu Jose Marti u kubanskoj prijestolnici Havani, a to je prvi sastanak poglavara Ruske pravoslavne crkve i Rimokatoličke crkve. Kakva je važnost ovoga susreta na teološkome planu, a kakva na (geo)političkom planu? Koji bi mogli biti plodovi toga susreta? Ova pitanja za Portal HKV-a komentiraju: Đ. Vidmarović, M. Stojić, M. Marušić, S. Kutleša, Z. Mršić i J. Čelan.
...
fra Miljenko Stojić: Na povijesnoj vjetrometini
Kako god gledali, susret pape Franje i patrijarha Kirila je povijesni. Čekalo se na njega čitavih tisuću godina. Sada je tu i treba zahvaliti Bogu da se dogodio. Duh Sveti je djelovao i progovorio preko ova dva čovjeka, bez obzira kakvu im prošlost pripisivali ili kakva je bila. Naravno, djelovao je Duh Sveti i preko drugih, možda čak toga nisu bili ni svjesni, samo je njih dvojicu dopalo da to svima pokažu.
Dok razmišljam o svemu ovome prisjećam se Tertulijanove izreke da je »Krv mučenika sjeme novih kršćana«. Koga zaista ne zebe srce u posljednje vrijeme dok gleda kako nestaje kršćanstvo tamo gdje je nastalo? Koga ne zebe srce dok već duže vrijeme gleda kako nestaje kršćanstvo tamo gdje se plodonosno ukorijenilo? Bliski Istok i Europa. Dva kršćanska svijeta koja nestaju. Oba u krvi. Jedno u krvi odraslih, drugo u krvi nerođenih. Svejedno, krv je krv.
I zbog toga je zajednička izjava pape Franje i patrijarha Kirila okrenuta ne samo prema ekumenizmu, nego i prema zdravoj obitelji, obitelji satkanoj od muža, žene i mnogobrojne djece. Tu se ne igra sa životom, tu se život živi u svoj svojoj punini. Ne prolijeva se ničija krv, nego se prolijeva uvažavanje, radost, ljubav jednih prema drugome, ljubav prema Bogu.
Znam, nije ovo neki ekumenski obiteljski susret, nego susret »ekumenizma u krvi«, kako bi rekao papa Franjo. Stoje njih dvojica jedan naspram drugoga i odlučuju biti odgovorni u ova odgovorna vremena. Kao kršćani na povijesnoj smo vjetrometini, bilo kojem da obredu pripadamo. Moramo se ujediniti da nas ti vjetrovi jednostavno ne bi otpuhali. Nadam se da će ovaj vapaj čuti i oni među nama koji su profesionalni ekumenisti. Takvima je samo važno da se nešto događa, da ih se vidi, ne pazeći na dubinski, bratski susret s onim drugim. Ne slušaju zov Duha Svetoga, nego zov licemjernog sekularizma koji dok govori o miru sve radi da ga ne bude.
Kuba je zanimljivo mjesto ovoga povijesnog susreta. Imala je i još ima iskustva s komunizmom. Unatoč tomu počela je otvarati se brizi za čovjeka, za drugoga. Pomogao joj je zacijelo u tome i papa Franjo koji ima iskustvo i s ljevicom i sa sekularizmom. Oboje zapadni proizvodi. A komunizam je davno zapljusnuo i Rusiju, sad bi htio sekularizam. Žrtve su znači i Rusija, i Kuba, i...
Čovjek se neizostavno upita što će nakon svega ovoga biti? Očito će se morati dogoditi određena geopolitička preslagivanja. Pokretači današnjih nepotrebnih ratova morat će preispitati što čine. A oni nisu daleko, tu su među nama, odjeveni u ruho mirotvoraca. Đavolsko je to pretvaranje. U međunarodne odnose treba unijeti ćudorednost, a ne golu silu. Samo, kako kad dotični ne priznaju Boga? Bit će očito još posla za Duha Svetoga.
 susret-franjo-kiril.pdf | [ ] | 86 kB |