Antun Lučić, Veze ljudi, životinja i stvari, Naklada DHK HB – Erasmus naklada, Mostar – Zagreb, 2007.

Recimo odmah da je ova knjiga nastala kao rad za dobivanje akademskog stupnja doktorata. Pisana je, dakle, stručno, ali u isto vrijeme i razgovijetno. Na taj način pristupačna je velikom krugu čitatelja.

U žarištu je književno djelo Vitomira Lukića, gledano kroz prizmu metonimije. Autor najprije obrađuje teoriju metonimičnosti, da bi nakon toga svrnuo pogled na Lukićev život i njegovo književno djelovanje. Središnje mjesto zauzima metonimička interpretacija Lukićevih književnih djela. Na njega se nadostavlja govor o metonimičkom Lukićevom slogu. Slijede još završna razmatranja, bilješke i bibliografija. Ovako ukratko ocrtano izgleda ustrojstvo Lučićevog znanstvenog rada.

Znalci se slažu da je Lučić na visokoj znanstvenoj razini obradio pojam metonimija i približio nam Lukićevo djelo. I jedno i drugo bili su gurnuti u kut. Da pustimo po strani zbog čega je to bilo s metonimijom, recimo koju o Lukićevu udesu. Bio je književno nadaren, ali i ljudski hrabar. Jednostavno nije pristajao na kalupe i struje, išao je putem traženja, propitkivanja, zaključivanja. Naravno da je to bio razlog da su ga držali tuđim tijelom. Ipak, nisu ga mogli potpuno odgurnuti. Previše je bio velik za njihove ljudske sile. Prepoznavši spomenute silnice Lučić ga je izabrao za temu svoga rada. I on je, dakle, učinio hrabar korak.

Još je puno zakopanih hrvatskih stvari u BiH. A velike su, nisu male. Njihovim iznošenjem na vidjelo svi će biti obogaćeni, baš kao ovom Lučićevom knjigom. Valjda ćemo to prepoznati.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 29. lipnja 2009., 13.15 – 13.45