Branimir Donat (priredio), Književna kritika o Zvonimiru Remeti, Dora Krupićeva, Zagreb, 2007.

Oni su voljeli svoju hrvatsku domovinu, a njih nisu voljela povijesna vremena. Govor je o književnicima koje je milovala »narodna, komunistička« ruka. Jedan je od njih Zvonimir Remeta. Nisu ga uspjeli slomiti, unatoč tomu što su dugih 15 godina u raznim tamnicama pokušali od njega napraviti »novog čovjeka«. Slomili su jedino njegovo tijelo koje ga je prerano izdalo.

Kao posve mlad dobio je nekoliko značajnih državnih nagrada NDH. Puno je obećavao, kao i mnogi drugi. Pripadao je tzv. katoličkoj književnosti. Bio je to njegov »veliki grijeh«. Ipak, oni su otišli u mrak povijesti, a Remetino djelo sve više i više izlazi na svjetlo dana, iako su ovakvim književnicima vremena još itekako nesklona. Postavljam pitanje na koje ne ću odgovoriti: Što bi bilo od suvremene hrvatske književnosti da mnogi nadareni pisci nisu bili ubijeni ili da nisu bili onemogućeni raditi?

Ova knjiga kritika o Zvonimiru Remeti još je jedan pokušaj oživljavanja njegova lika i djela. Kad je samo i površno pregledamo, prepoznajemo da su o njemu u njegovo vrijeme pisali ponajbolji hrvatski kritičari. Od svih izdvajam nadarenog kritičara A. R. Buerova ili fra Andriju Glavaša koji je također kao mlad suđen, ali ne na tamnicu, već na smrt. Bilo je to odmah poslije završetka II. svj. rata, u jednome danu, u skupini od njih 58. »Osloboditelji« su doprinosili procvatu hrvatske književnosti, a njihove pristaše književnici šutjeli su tada kao i danas.

O Zvonimiru Remeti i mnogim drugima gurnutima u zapećak, još će se mnogo više čuti. Bit će to kad hrvatska država stane malo bolje na svoje noge i počne razgrtati povijesni mrak. Poželimo joj što brže svanjivanje toga vremena, a zahvalimo svima onima koji su se potrudili oko ove knjige.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 3. kolovoza 2009., 13.15 – 13.45