Božidar Prosenjak, Put u središte srca – intranet, Glas Koncila, Zagreb, 2007.

Marijan, glavni junak u ovom romanu, čovjek je koji nastoji živjeti po ljudskim i Božjim zakonima. Međutim, stvari ne idu utabanim putem. Puno je toga oko njega protivno takvom nastojanju, ni on sam nije stijena kojoj nitko ništa ne može. Redaju se životne pobjede, ali i gadni padovi. I onda jednoga dana shvati što mu je raditi: treba paziti na svoje misli (str. 125.). Nije važno kako izgleda da nešto činiš, važno je kako ti to doživljavaš u svomesrcu. Odatle sve počima. Jesam li iznio sadržaj čitavog romana? Nisam, iznio sam samo njegovu sržnu misao. On potiče i odgovara na mnoga pitanja, dok se sve vrti oko srca.

Prosenjak je ovim romanom ostvario veliko djelo. Istina je da se o njemu nije previše pisalo. Učinila su to donekle kršćanska javna glasila, ostali su uglavnom šutjeli. Mnogo toga, naime, u njemu zbunjuje, tako da ga nisu shvatili ni jedni ni drugi. Prvi su mu zapljeskali kao religioznom romanu, a drugi su ga zbog toga odbacili. I pogriješili su i jedni i drugi. Radnja romana mnogo je slojevitija i šira. Ipak, odredimo je jednom rečenicom: u središtu je čovjek, a u njegovu srcu Bog. Odškrinuta su vrata da nebo siđe na ovu zemlju, treba to samo htjeti. Bog čeka i neprestano pruža svoju ruku, oblikuje naše misli, čisti ih, govori kroz nas drugome i mi to ne možemo sakriti (str. 113.).

Stanje u društvu u romanu je realno prikazano pa bismo ga mogli nazvati realističkim. U njemu, pak, živi obitelj koja bi htjela doživjeti obiteljsku sreću unatoč svim poteškoćama pa bismo roman mogli nazvati i obiteljskim. Govor je i o našoj domovini pa bismo ga mogli nazvati i rodoljubnim. Opisan je i ritam čovjekova odnosa prema Bogu pa bismo ga mogli nazvati i religioznim. Ostale slojeve prepuštamo čitateljima da ih oni prepoznaju.

U samom naslovu istaknuta je riječ »intranet«. Pisac pod njom podrazumijeva tehnička sredstva za priopćavanje misli drugima, ali i čovjekovu potrebu za nutarnjim životom. Kad je društvena zajednica počela misliti svojom glavom, mnogi su ustali protiv nje. Najprije su to bili neki trgovci koji su se htjeli obogatiti preko noći. Nakon njih na pozornicu su stupili političari. Prvo odnarođeni domaći. Nije išlo. Došli su predstavnici tzv. Međunarodne zajednice. Ustuknuli su kad su domoljubni domaći političari mudro i hrabro svojim potezom osujetili njihove namjere. A da se sve to i još mnogo toga u romanu dogodilo, može se zahvaliti tomu što je glavni junak Marijan dopustio da Bog progovara kroz njegovo srce i čini ga tako više čovjekom i više vjernikom, odnosno cjelovitim bićem.

Ovaj Prosenjakov roman ostat će zabilježen u hrvatskoj književnosti. Dovoljno je književan, ljudski i religiozan da ga nitko od tamo ne će moći izbaciti. Piscu čestitamo i želimo mu što više ovakvih zrelih djela u ovom vremenu koje je tako nezrelo.

Miljenko Stojić

Jasnoća pogleda, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 2. studenoga 2009., 13.15 – 13.45