ĆUH LAHORA

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović, Ljubav (a zemlja riječ zori), Naklada K. Krešimir, Zagreb, 2008.

Današnji ozbiljni prosuditelji javnih glasila govore da im je najvažnije proizvesti pristanak. Njihovi bogati vlasnici i oni koji ih podržavaju odlučili su ustrojiti sloj koji razmišlja i drugi sloj koji je potrošački i ne razmišlja. A da mu to ne bi palo na pamet treba ga prevesti »žedna preko vode«. Ne, nisu ovo nikakvi desničari, pročitah to upravo u jednoj od knjiga Noama Chomskog kojeg nazivaju ljevičarem i anarhistom. Ako je nekomu do podjela, sljedeće bi riječi mogle biti desničarske. Ono isto što se događa s javnim glasilima, događa se i s kulturom općenito, pa tako i s književnošću. Ona plovi mutnim vodama i neprestano pada sve niže, jer trebala bi se prodavati i netko bi trebao na njoj zarađivati.

Opširnije...

IZMEĐU VJEĐA I STVARI

Print Friendly, PDF & Email

Mijo Tokić, Sjaju li zvijezde, Naklada DHK HB, Mostar, 2009.

Palo je predvečerje u ljetno doba, sjediš pred kućom i kroz misli ti struje slike tvoga bivstvovanja u određenom kraju. Takav se nekakav ugođaj stvara u meni dok čitam ove Tokićeve pjesme. Naravno da je podneblje duvanjsko i da je pred tobom ravno polje omeđeno gorjem koje nazireš u daljini. Motriš sve to kroz vjeđe i snatriš.

Dubok je i raznolik pjesnikov san. Sapinje ga ovozemna stvarnost, a on bi uzletio prema zvijezdama. Jasno to poručuje u ciklusu Sjaju li zvijezde, odnosno u istoimenoj pjesmi u njemu. Ovaj bi ciklus ujedno mogao biti i samostalna knjiga pjesama. Ima ih dovoljno za nazvati se knjigom i dovoljno tema da privuče čitateljevu pozornost. A one su pomno obrađene i daju nam kratak presjek pjesnikova svjetonazora. Jedni bi rekli »ognjištarskog«, a drugi »baš onakav kakav treba«. Priključio bih se ovim potonjima. Lako je mudrovati i stupati s trenutnom strujom, ali je teško stajati nauzgor i biti odgovoran. Nu, to se jedino isplati, što Tokić vrlo dobro zna. Zbog toga u pjesmi, u jednom drugom ciklusu, kaže: Najbolji među nama/ umiru/ stojeći/ i/ (ko) visoki jablani/ dotiču nebo (Najbolji među nama) Zar ne, ima pravo? U navedenim stihovima krije se odjek pjesnikova društvenog djelovanja u teškim vremenima za hrvatski narod. Kad je sve dovedeno do nekog kraja, pojaviše se »igrači iz sjene« i zaigraše svoju igru.

Opširnije...

U SNOVIĐENJU

Print Friendly, PDF & Email

Mile Pešorda, Baščanska ploča, Alfa, Zagreb, 2008.

Pripremajući se za pisanje ovih misli najprije sam otvorio Hrvatsku enciklopediju. Za svaki slučaj da još jedanput ponovim podatke o toj našoj prevažnoj Baščanskoj ploči. Tu je slika, primjeren tekst, uglavnom nisu to loše uradili. A onda počeh pisati od naslova. Računalni program, hrvatska inačica, podvuče riječ Baščanska. Ne razumije ono nju. Majko moja mila!

Prisjećam se Pariza, Seine. Nekada sam se i sam tamo nalazio i gledao umjetnike i sanjare pri poslu. Tko je sve od njih poput Pešorde pisao o svojoj domovini? Nije to, naime, probitačno i popularno. Danas se piše o ljepoti ružnoga, maloumnoj zabavi, izopačenoj spolnosti, globalnoj sreći, zvijezdama na sceni, ne ću reći pozornici da ne isprljam tu riječ. I sad se ti tu snađi! Pešorda ne odustaje. Olovka je u ruci, prazan list papira mami, zadubljen pogled i prolaznik može shvatiti da se nešto važno zbiva. Hrvatski pjesnik svojim slovima piše svoju pjesmu o svome narodu. A u njoj treperi lik majke s kamenog humskog ozemlja, čatrnja u jarosti ljeta, Dalmacija i Sredozemlje, čitav jedan svijet koji je iznjedrio hrvatsku državu i hrvatskog pjesnika u njoj. Tu je i molitvenik, ploča, Baščanska, koja nas izvodi iz povijesnog mraka. Zar možemo dvojiti u nastavak kad pisac u proslovu ovako jasno postavlja stvari?

Opširnije...

SPOMENAR

Print Friendly, PDF & Email

Emil Raspudić, Planinske priče, Cvitak – Matica hrvatska, Međugorje – Čitluk, 2009.

Htjeli mi priznati ili ne digitalno doba revolucioniralo je čovjekovo bivstvovanje na ovoj zemlji. Uvod su mu bile elektronske komunikacije. Raskinute su dotadašnje spone među ljudima, a uspostavljene nove. Odjedanput unuci ne trebaju više slušati baku i djeda da bi saznali što se nekada zbivalo, već im to govore neki drugi preko novopronađenih tehničkih sredstava. Ipak, unatoč svemu, ostala je u ljudima potreba slušati iskustva onih koji su nam blizu i prethodili nam u našem odrastanju na istom ozemlju.

Raspudić svojom knjigom priča, jednostavno nazvanima »planinskim«, ispunjava ovu čovjekovu žeđ. Vrlo malo izričito govori o svijetu koji nas trenutno okružuje, radije ide u nedavnu prošlost da bi nam njome odgovorio na neka pitanja koja nas i danas pogađaju i uvijek će tako biti. Vjerujem da će čitatelji, poglavito djeca, ali i stariji, to odmah prepoznati i prepustiti se plovidbi u ne tako davna vremena, a opet tako daleko iza nas.

Opširnije...

Osobno