HRVATSKA MUKA NA DLANU

Print Friendly, PDF & Email

Borislav Arapović, Gog i Magog hrvatski, Naklada DHK HB, Mostar, 2004.

Pročitao sam dosta toga od dobrih napisanih knjiga o Domovinskom ratu. No, nigdje nisam naišao na tako žestoko izraženu hrvatsku muku kao u Arapovićevoj knjizi Gog i Magog hrvatski. Ponekada ju je zbog toga teško čitati, želudac jednostavno ne može podnijeti sav taj užas. Ipak, nije to na način današnjeg pisanja gdje je muka, izlijevanje zla svrha sama po sebi. Arapović kao da svjetlom svoje svjetiljke obasjava zlo da bi bilo manje strašno, da bi zbog pokazane rugobe privlačilo manje ljudi.

Ovakvom dojmu pridonosi poseban Arapovićev način pisanja u većini novela u knjizi. Ne zna se gdje rečenice počinju, a gdje završavaju, riječi teku kao slijed misli, bremenite sadržajem, neuhvatljive poput vremena. Počesto svojim izgovorom oponašaju neku sliku. Na taj način čitatelj je i nehotice uvučen u samu srž zbivanja. Ne osjeća, naime, da zajedno s piscem stoji negdje po strani, već se i sam pretvara u žrtvu. Najbolji primjer za ovo je prva novela u knjizi pod naslovom Bršljan. Slijedi je zacijelo Gimnazijalka Ivana. U jednome trenutku nađemo se u razmišljanju da trebamo uletjeti i jednostavno rasprpati svo to događanje. A pred nama je samo bijeli list papira s crnim slovima!

Opširnije...

SVIKLOST NA BORBU

Print Friendly, PDF & Email

Joso Živković, Nenaviklost duše, HKD Napredak, Zagreb  Orašje, 2003.

Što čovjeka tjera pisati pjesme? Književni stručnjaci zacijelo bi o tome mogli puno toga više reći nego sami pjesnici. Oni to jednostavno čine i gotovo. Zbog toga ću pogriješiti ako kažem da je u Živkovićevu slučaju samo tuga ono što ga pokreće pisati pjesme sabrane u njegovoj najnovijoj zbirci. Nje zacijelo ima i od nje zacijelo treba početi, ali ima tu još mnogo toga. Premalo je kopati po svojoj tuzi, staviti šešir na glavu i tako se približiti Tinu Ujeviću.

Sam naslov zbirke sretno je odabran. Pjesma istoimena naslova onaj je ključ koji nas uvodi u zagonetku Živkovićeva pjeva. Okusio je život, zapljusnula ga njegova tmina i on se skupio u se poput školjke s biserom kada se dotakne. Da to nije tako, ne bi Živković prepoznao svjetlo, ne bi mu se ono činilo toplo i bistro poput djetinjeg oka. On jednostavno dodiruje temelje svoga postojanja. Ne čini to zbog razbibrige, već zbog dubokog unutarnjeg doživljaja. Želi saznati istinu, opiti se njome i tako graditi život. To ga je traženje izranilo i muči se zacijeliti svoje rane. »A moja duša,/ nenavikla na blagost/ i ljepotu, šuti/ tminom optočena,/ i ne vjeruje.« (Nenaviklost duše). Mi, možda, vjerujemo? Tko zna. Ovisi to o tome koliko smo spremni uhvatiti se u koštac sa životom oko sebe.

Opširnije...

POSLUŠNOST

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Svetinka, Naklada Pavičić, Zagreb, 2003.

Zanimljiva šutnja prati najnoviju Araličinu knjigu »Svetinka«, odnosno nastavak Sebastijanovih priča »Ambre« i »Fukare«. Dok su prve dvije nemilice napadali, razvlačili, o potonjoj uglavnom šute. Ponetko se javi, onako iz prikrajka, i to je sve. A »Svetinka« nije nimalo lošiji roman s ključem od prethodna dva, dapače. O čemu je, dakle, riječ? Upravo je o tome riječ! Neovisni prosuditelji govore o Aralici kao i prije, kao i o drugima, stručno i pošteno. Oni drugi?

»Svetinka« kao roman nemilosrdno zasijeca u svijest i podsvijest mnogih u hrvatskom društvu. Svetinka kao ličnost odražava suvremenu hrvatsku tragediju. Nemoguće je postalo mogućim, jednome narodu uništavali su dušu, iz dana u dan. Radili su mu to ne neki tuđinci, bilo bi to lakše, već njegovi, zbog toga je sve i bilo teže. Utjeha može biti jedino u tome što se to nije događalo samo hrvatskom narodu. Bilo ih je još istočnije od ozemlja hrvatskoga naroda, a ima ih i sada, na nekim drugim stranama svijeta, srećom samo još preostalih. Slobodoljubivi svijet namjesto da se bori protiv te nemani, odredio joj je područje gdje može iskazati svoju opaku narav. Svetinka, obični pojedinac iz puka, sve je to morala preturiti preko glave. Uspjela je i otišla s ovoga svijeta kao veličina, junakinja iz nemirnih vremena.

Opširnije...

HERCEGOVAČKO DIJETE NA PLOČNIKU VELEGRADA

Print Friendly, PDF & Email

Lucijan Kordić, Pokošeno vrijeme, Ziral, Mostar, 1996.

Kroz povijest malo je bilo mirnoga života u Hercegovini. Zbog toga su se njezini sinovi potucali počesto od nemila do nedraga. Jedan od takvih jest i Lucijan Kordić, svećenik, franjevac i pjesnik.

Rodio se 1914. u Grljevićima. Ljudsko i kršćansko oblikovanje stjecao je preko obitelji, pučke škole u Rasnu, gimnazije na Širokom Brijegu, filozofije i teologije u Mostaru, užasa Bleiburga, iskustava stečenim diljem svijeta. Kao takav vratio se u domovinu na početku njezine borbe za slobodu, doživjevši ubrzo smrt.

Mnogo je toga fra Lucijan objavio. Bilježimo sada samo djelo koje je izišlo tek nakon njegove smrti, Pokošeno vrijeme. Izbor je to iz njegovih objavljenih i neobjavljenih zbirki pjesama. Napravio ga je Ivan Kordić i izdao u Ziralu – zajednici izdanja ranjeni labud. Ta nakladna kuća dugo je vremena bila u tuđini, da bi se dolaskom slobode u Hrvatsku i ona vratila svojim korijenima, Mostaru i Hercegovini.

Opširnije...

Osobno