ŠIPCI SU CVALI, IAKO JE BILA ZIMA

Print Friendly, PDF & Email

Zdravko Kordić, Ars poetica Janka Bubala, Naklada DHK HB – Neovisna naklada; Mostar – Zagreb, 2005.

Hrvatska književna kritika prihvatila je fra Janka Bubala kao značajnog suvremenog hrvatskog pjesnika. Dogodilo se to još za komunističkih vremena, i tim je značajnije. Kao franjevac i svećenik nije se uklapao u vladajuću društvenu sliku. No, njegova nadarenost i hrabrost onih koji su se usudili prepoznati ga, skršili su sve prepreke. Progovara kratko Kordić o svemu tomu u kratkom uvodu. Nije pogriješio, dapače. Neljudska komunistička vremena ostavila su velikog traga na fra Janku Bubalu kao čovjeku i kao pjesniku. Svojom nutrinom pripadao je nekamo drugamo, a tijelom je bio vezan za njih. Doprinijelo je to stvaranju naročitog pjesništva satkanog od lirike, filozofije, teologije. Način izražavanja očijukao je s hermetizmom. Pomogao je Bubalu u pjesmi izraziti ono što uistinu hoće, ali u isto vrijeme biti pošteđen od zatvora, odnosno od uskraćivanja daljnjeg pjevanja, pa čak i od lišavanja života. Komunizam se nije šalio, razbibrigom su ga držali samo dokoni salonski ljevičari na Zapadu.

Opširnije...

BALAVA VREMENA

Print Friendly, PDF & Email

Ivan Aralica, Puž, Naklada Pavičić, Zagreb 2004.

Ako bismo kratko htjeli opisati dosadašnja vremena kroz koja je prolazio hrvatski narod, mislim da bi sve to moglo stati u: doba nasilja i junačko doba. Nije teško pogoditi da se pod prvim općenito misli na sve ono do Domovinskog rata, a pod drugim na sve ono izniklo kroz Domovinski rat. Čitajući »Puža«, roman basnu Ivana Aralice o političarima, nameće nam se zaključak da postoji i treće doba: Balava vremena. Nastupila su 2000. dolaskom na vlast dotadašnje oporbe i odluke na tajnoj sjednici da se pod nadležnost Haaškog suda stave Bljesak i Oluja. U skladu s tim otvorene su i sve pismohrane. Navali narode, oprostite narod nitko ništa ne pita, navalite protivnici hrvatske samostalnosti! Iz osjećaja duboke poniženosti, kada je vidio da događaji nezaustavljivo idu naprijed, Aralica se latio pera i opisao vremena koja su nastupila i koja se trude nastaviti dalje. Svatko onaj tko iz svega pokušava iščitati povijest pogriješio je, ali je pogriješio i svatko onaj tko ju ne pokušava iščitati. Zreo književnik, velikan hrvatske književnosti, ne želeći izdati svoju ljudskost i svoju stvaralačku nadarenost, stvorio je književno djelo-svjedočanstvo. Neki likovi o kojima priča također su svjedočili, samo je njihovo svjedočanstvo nazvano izdajničkim i veleizdajničkim, a Araličino melemom na dušu u ova vremena, pa taman se ne složili s ovakvim načinom ulaska u nečije živote.

Opširnije...

TAJNA KRUGA

Print Friendly, PDF & Email

Pero Pavlović,  Što pjesnik nosi u torbi, Naklada DHK HB, Mostar, 2005.

Pjesnik Pero Pavlović uporno izgrađuje svoj pjesnički svijet. Ovom knjigom tematski je dosegao vrhunac. U skladu s naslovom »Što pjesnik nosi u torbi« htio je pred čitatelja prostrijeti bogatstvo tema kojima se bavi. Našlo se tu zaista mnogo: zavičajnosti u svome dubljem značenju, strukovnog poznavanja biljnog svijeta, nepatvorene ljubavi prema Domovini, široke otvorenosti prema Bogu, jezika koji je namjerno pomaknut u vremena naših starih... Rekli bismo, zanimljiva i dobro došla pjesnička torba.

Čitajući Pavlovićevo pjesništvo čitatelj će brzo prepoznati da se njegov misaoni svijet kreće u rasponu: čovjek – priroda – Bog. To je krug koji on neprestano uporno nastoji zatvoriti. Kuša se smjestiti u njega, shvatiti ga, upiti mu snagu. Zbog toga njegove pjesme nisu nasilne, mračne, iskorijenjene iz čovjekove žudnje za dobrim i lijepim. One su tople, tihe i blage, s namjerom ići u dubinu i pogoditi srž stvari. Zbog toga Pavlović danas predstavlja samosvojnu pojavu u hrvatskom pjesništvu. Pripada onom krugu hrvatskih pjesnika koji se ne povode za lakoćom življenja i priklanjanja trenutno vladajućem mišljenju, već je svoj i priklanja se onima koji su takvi. To je jamstvo da će njegovo pjesništvo preživjeti ove dane i uliti se u budućnost.

Opširnije...

CIJENA SAMODOPADNOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Đuro Zrakić, Ljubav sudski podijeljena, Osobna naklada, Zagreb, 2003.

O ljubavi se danas zaista mnogo piše. No, više nego ikada prije o njoj se pišu gluposti. Svode je na običnu potrošnu tvar i zbog toga su ljudi ponekada zbunjeni. Povjeruju lažnim glasovima oko sebe i nasuču se kao brodovi na podzemne hridi. Samo onaj tko pronađe snage početi preispitivati događanja i namisli oko sebe iz svega će ne samo isplivati, nego će, dapače, postati i jači.

Za uzorak nam može poslužiti roman Đure Zrakića »Ljubav sudski podijeljena«. Da, to je onaj pisac uspješnice »Svi me vole, samo tata ne«. Ne znam koliko će ovaj njegov drugi roman doživjeti izdanja, ali znam da onaj prvi unatoč svojim bezbrojnim izdanjima nikako da pronađe put do javnih glasila. Nije ni čudo. On ih zbunjuje, nastupa mimo postavljenih pravila. Zbog toga su mu vrata javnih glasila zatvorena, ali su mu otvorena vrata ljudskih srdaca. Mislim da će i ovaj drugi roman slijediti njegov put. U središtu je ponovno tematika iz obitelji. Roditelji uspješni, a djeca pate. Računalnim rječnikom rečeno rekli bismo da je pogrješka u softwareu (na žalost, još nema hrvatske riječi).

Opširnije...

Osobno