Zagreb, 29. kolovoza 2014. (hrsvijet.net) – Uvođenje izvedbi korala po crkvama nažalost imalo je početkom 20. stoljeća negativni odjek među hrvatskim domoljubima koji su željeli, ne sluteći kako je to tipičan izraz Francuske revolucije i protestantizma, da se u crkvama njeguje samo narodno pjevanje. Merz im je zanimljivo odgovorio kako ne bi bilo ni crkvenih narodnih pjesama da prije toga narod nije imao prigodu da u crkvama sluša gregorijanski koral. U svakom slučaju, pred Drugi svjetski rat je crkvena pučka popijevka (izuzev u katedrali i u nekim samostanima) u potpunosti istisnula gregorijanski koral iz Liturgije. Nema ništa loše u pučkim pjesmama koje svojim božanskim zvukom i tekstom sjedinjuju vjernika s Bogom, ali pojavile su se brojne popijevke koje su bile posve profanog karaktera, u kojima ne samo da je tekst daleko od Liturgije nego ni napjev nije u skladu s propisima pučkog crkvenog pjevanja.
 liturgijska-glazba-u-hrvatskoj.pdf | [ ] | 166 kB |