Nestalo je u Hrvatskoj za sva vremena »Draškovićevog masonstva« iz XVIII. stoljeća koje je, bez obzira na sve zablude i natruhe, bilo perjanica hrvatske političke zbilje. Draškovićevo masonstvo je bilo hrvatsko masonstvo, pomalo prostodušno, ali nezatrovano okultizmom i ezoterijom, a poglavito ne halucinacijama o nekoj zajedničkoj državi s istočnim susjedima. Za razliku od srpskog masonstva koje je ujedinjeno postalo nositelj srpskog imperijalizma, hrvatsko masonstvo je postalo obezglavljeno i razjedinjeno. Svakako da je jedan od razloga što su lože u banskoj Hrvatskoj pripadale pod Simboličku Veliku ložu Ugarske, a u južnoj Hrvatskoj Velikom Orijentu Francuske ili Italije.
No, najtragičnije je da je hrvatsko masonstvo, pod izrazitim utjecajem velikosrpske ideje, u potpunosti izgubilo hrvatski karakter da bi postupno potpuno zatajilo i teško posrnulo u svom kozmopolitizmu, antihrvatstvu, antikatolicizmu, okultizmu te hrvatskoj samouništavalačkoj opsjeni južnoslavenstva. Takvo je ostalo do danas!