Nakon svega što vidjeh na 5 stranica Večernjega lista, sa slikama različitih, po izgledu krasnih beba, i razmišljajući kakva će biti životna sudbina te dječice i u kakvom će se naći psihičkom, duševnom i duhovnom stanju kroz svoj život, dugo u noći ne mogoh zaspati.
Proganjahu me misli, zar smo zaista u ovome svijetu dotle došli dotle da, radi komercijalnih interesa, zlorabimo plemenitu znanost medicine i stvaramo farme za proizvodnju djece, kao da se radi o kunićima ili kućnim ljubimcima? Pitam sebe, kao i sve humane ljude, zar je najvažnija zarada i nekakvo ljudsko zadovoljstvo, a da se ne vodi nikakva briga kakve će psihičke traume imati ta djeca i sutra ljudi, koje nitko nije pitao prihvaćaju li oni takav frustrirajući životni status i gdje su njihova ljudska prava?