Izetbegović se politički do kraja profilirao koncem 60-ih i početkom 70-ih, kada je napisao političko-vjerski program Islamska deklaracija (1970.), u kojem se zalaže za državni ustroj temeljen na načelima sunitskog islama. Esencijalno, radilo se o teokratskom projektu koji se zalaže ne samo za revitalizaciju islamskih načela u društvima u kojima žive muslimani, nego i za pravni poredak i političku vlast baziranu na šerijatskom pravnom sustavu (sama Bosna i Hercegovina nije spomenuta u »Islamskoj deklaraciji«). Taj je tekst vidljivo panislamistički po svomu vidozoru: Izetbegovićeva je utopija proklamacija muslimanske vlasti i odbijanje kako totalitarno komunističkoga, tako i sekularno-demokratskog zapadnoga društvenog i političkog modela.
Iako nije fundamentalistički radikalan u svojoj retorici, niti dogmatski ortodoksan kao vehabijski pokret krajnje protuzapadne provenijencije, razvidno je da je Izetbegovićev spis politički program na crti islamskih utopijskih nacrta koji su nastajali od druge polovice 19. stoljeća kao reakcija na pritisak zapada i izazove modernizacije. Godine 1980. objavljuje svoje najvažnije djelo »Islam između istoka i zapada«. Ta se knjiga može okarakterizirati kao historiozofska raščlana položaja islamske civilizacije, poglavito u kontekstu sekularizacije i smjese znanosti, tehnologije i političke demokracije koja je preporodila zapad, potisnuvši kršćanski identitet u drugi plan, proces za koji je autor ispravno pretpostavio da će korozivno djelovati i na vjersku sastavnicu zemalja s većinskim muslimanskim pučanstvom. Izetbegovićeva je pozicija istodobno konzervativna i protuslovna: zalaže se za očuvanje specifično islamskih značajki društva, no, ostaje nejasno jesu li te karakteristike spojive s univerzalnim načelima političke demokracije koju nije izrijekom osudio. Godine 1983. Alija Izetbegović je osuđen na političkom procesu u Sarajevu (zajedno s još nekolicinom istomišljenika) zbog »muslimanskog nacionalizma« i »neprijateljske propagande« na 14 godina zatvora. Radilo se o tipično komunističkom montiranom procesu zbog delikta mišljenja: Izetbegović nije bio upleten ni u kakve subverzivne djelatnosti, niti je propagirao nasilje. Jedino točno u presudi je sama implicitna karakterizacija Izetbegovićeva svjetonazora kao panislamističkoga i teokratskoga. Nakon izdržanoga dijela kazne u zatvoru u Zenici, 1988. je, u klimi liberalizacije raspadajućega komunizma, amnestiran.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Alija_Izetbegovi%C4%87
 islamska-deklaracija.pdf | [ ] | 610 kB |