Zagreb, 19. svibnja 2015. (hkv.hr) – U jugoslavenskoj poratnoj historiografiji Rimski ugovori potpisani 18. svibnja 1941. između NDH i Kraljevine Italije bili su vrlo često isticani kao dokaz izdajničke politike NDH koja je, tvrdili su jugoslavenski komunistički historiografi, tim činom fašističkoj Italiji »prodala« hrvatski teritorij. Kasnija historiografska istraživanja, posebno dr. sc. Nikice Barića u knjizi »Ustaše na Jadranu«, dovela su u pitanje većinu postavki jugoslavenskih historiografa. No, raniji Rapalski ugovor između Italije i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1920. i Rimski ugovori iz 1924. između istih državnopravnih subjekata nisu se osobito često spominjali, iako su tim ugovorima Italiji predani mnogi hrvatski teritoriji za koje se kasnije tvrdilo da ih je zapravo NDH predala apeninskome susjedu. Bile su to žrtve na oltar jugoslavenske državne ideje pa ih očito nije bilo oportuno isticati u komunističkoj Jugoslaviji.
 rapalski-ugovor.pdf | [ ] | 99 kB |