Savjetujem vam da ne mislite, jer danas je to opasna bolest. Naročito, ako ste samo vi zaraženi.

Mnogi vole sanjkanje, samo ne vole kad se nasanjkaju.

Nazvali su ga zmijom, jer mu nisu mogli stati na rep.

Pričalice su najuporniji skakači. Neprestano sami sebi skaču u usta.

Nadrljao je zato što druge nije htio nadrljati.

Postupili su s njim kao s knjigom. Kad su ga pročitali, zatvorili su ga.

Imali su ga nekada u vlasti. Sada ga traže. Izišao im je na nos.

Govoriti je srebro, a šutjeti štake za beskičmenjake.

Bolje je imati zavezane ruke nego oči.

Bolje je i golub na grani nego – šutnja zbog oblaka.

Početak je politika. Često nas, naime, odvede u pogrješnom pravcu.

Vidiš drugoga s teretom. Magarac kažeš, a ne vidiš da si ti veći, jer si više opterećen nego on. Opterećen si samim sobom.

Ponizan je i fin, kažu, a drugi dotle misle njegovom glavom. Jadnik!

Rad na idealima za mnoge je beskoristan posao, jer još nisu spoznali da su slijepi.

Postaviti pitanje znači biti toga sljedbenik, a zabašuriti ga vođa.

Radnik. Više puta gruba sirovina za proizvodnju ubačena pod oštre noževe stroja.

Odbacili smo vjeru i ufanje, ali smo se zato »usavršili u ljubavi«.

Pijedestali. Kolekcija usamljenih i odbačenih.

Kad plačeš zbog sebe ne očajavaj, nego se raduj. Jedan si, naime, između rijetkih koji mogu pogledati sebi u oči.

Tapšali su ga dok ga nisu istapšali. Onda su ga na(o)samarili.

Poštenje. Često ptica očerupana perja.

I u životu izvan športskih borilišta postoje slobodni udarci. Ali samo za neke.

Novi cvijet, 1978.

Miljenko Stojić