Dragutin Dragec Galić – Hanzek, Trajanje, Matica hrvatska, Hrvatska Kostajnica, 2023.
Gostionica. Zalaze tu dobri, loši, trijezni, pijani, ovakvi, onakvi. Život se krčka kao u kakvu loncu. I nikad kraja. Vrijedi li sve to?
Davor Dijanović, Postojanje, Vlastita naklada, Bjelovar, 2023.
Pisac djela pred nama nije nam do sada bio poznat kao pjesnik, već kao kolumnist, publicist, novinar... Unatoč tome ne bih rekao da je iskoračio u novo polje. On je samo svoju pozornu motridbu stvarnosti zaodjenuo u pjesničko ruho. Ta stvarnost je kako ona društvena, tako i ona u nama i u prirodi oko nas. Dotičemo je neprestano prstima i razglabamo što je ona zapravo.
Očito su zanimljivi stihovi pred nama. Pjesnik kaže: »Progovori:/ Riječju podigni spomenik/ Vlastitom postojanju./ Ostavi trag na putu/ Kojim prolažahu snovi milijuna./ Krikom pomuti/ Vampirsku idilu:/ Pljuni u lice tamničara duha./ Šutnja je izdaja/ Nedostojna misterija čovjeka.« (Šutnja) Puno je toga zbito u ove stihove. Njima svakako treba pridodati i sljedeću pjesmu Riječ. Odnosi se ona na riječ pisanu malim i onu pisanu velikim početnim slovom. Tu smo na zemlji i odgovaramo za svoje riječi onome tko je sama Riječ. Dobro, ne će se ovo svidjeti onima koji se sami doživljavaju kao punina riječi, ali to je njihova stvar.
Mato Nedić, Ponoćni psalmi, Vlastita naklada, Tolisa, 2025.
U ovom vremenu kada, po medijima, u društvu vlada raspoloženje brige za same sebe, teško je za to reći ljubav, pred nama se pojavljuje zbirka pjesama nekoga sasvim drukčijeg stava. Mate Nedića Ispjevao ju je u čast života i smrti svoje majke, kako odmah navodi. A tu je i moto Janusa Pannoniusa koji zapravo otkriva čime se pjesnik zapravo želi baviti. On kleše spomenik satkan od psalama, riječima drhtavim, spomenik onoj koju tako voli i koju bi trebao voljeti svaki čovjek, majci.
Da, sve je puno psalama, i mogli bismo reći, mirisa tamjana. A to nam onda kaže da se pjesnik ne obraća samo majci, samo sebi, svojoj ljubavi i boli, već i biću zvanom Bog. Može se to biće doživljavati kao pojam, a može ga se i živo osjećati, što nam pjesnik dokazuje svojim pjevom.
Valerija Ćorić, U osvit slobode, Matica hrvatska, Čitluk – Opuzen, 2025.
U Domovinskom ratu izvojevali smo pobjedu te konačno dobili slobodu hrvatskih zemalja, iako je treba i dalje stjecati te razvijati. Naravno da su za to zaslužni oni koji su stajali u prvim redovima, ali i svi oni koji su omogućili naraštaju iz devedesetih da napravi to što je napravio. Neki od takvih su i sami sudjelovali u svemu tomu.