POMALO OTKVAČENO
Prestali smo sanjati,
dok se pjesma još pušila,
hrskava kao croissante,
a mi zaneseni uspjehom,
ma svejedno kakvim.
Sunce bljeska na obzorju,
zvuk pile resko para uši,
drva se spremaju za zimu,
sve je do kraja idilično,
tek uramiti i objesiti na zid.
 u-neko-vrijeme-nekoga-dana.pdf | [ ] | 706 kB |
TO JE TAKO
Na zidu mi sobe poklon-goblen,
lađa se bori s valovima,
ja sam se borio sa životom,
tih tamo nekih godina.
I nije mi sada žao.
More sam uvijek volio,
za valove nije me bilo briga,
Cvjetnica: U OSVIT SVEGA
Vikao je nevoljni puk
silazeći niz Maslinsku goru:
»Hosana, Sinu Davidovu«!
Magarac je smjerno nosio Isusa,
čudivši se ovima oko sebe:
»Ta jučer su se ljutili na njega,
čuo sam ih jasno u prolazu«.
Breviarium poeticum, Mostar, 9. travnja 2025.
| taj-tjedan.pdf | [ ] | 1549 kB |
Čitao sam kako si smjerno otišla na nebo,
bez buke, uživanja u svojoj nadmoćnoj veličini,
žalila si samo one koji ništa razumjeti ne će,
ljude čije su oči zasjenjene, a duša prazna.
Ne znam jesi li žalila i mene ili se oslanjala na me,
krhak sam ja i loman, zaboravljam često usmjerenje,
a puti su prašnjavi i teški, još k tomu varljivi.
Hoće li nekada netko pokazivati moje stope
ili ću samo biti prolaznost bačena u vjetar?
Ne zamjeri na ovom mom bolno jasnom pitanju,
daleko od toga da ti se želim postaviti uz bok,
tek se ogledam u tvojoj dubokoj mudrosti,
pitajući se je li išta od nje palo na me?
Griješio sam mnogo i zemlje se držao čvrsto,
| slijedim-te.pdf | [ ] | 1678 kB |