- Detalji
-
Kategorija: Periodika
-
Objavljeno: Srijeda, 02 Rujan 2015 16:19
-
Hitova: 1661
»A'mete, pucaj, šta čekaš!«, razlijegale su se visoravni riječi iz romana »Medaljon« Anite Martinac. Ahmet je bio oznaš i tih je dana lovio i ubijao ljude po svojoj volji. Manda je bila majka četvero male djece koja je pomogla ranjenom čovjeku, Ahmetovoj lovini. On je dugih, mračnih jugokomunističkih godina slovio kao junak i častan čovjek, ona kao fašistkinja. A mi smo na Bilima, između Mostara i Širokog Brijega, obilježavali Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizama: nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma.
Ne prođe dugo i u medijima u hrvatskom društvu suknu polemika oko pozdrava »Za dom – spremni«. Preko 3.000 potpisnika, redom vrsnih intelektualaca, među njima neki biskupi i svećenici, preporučiše hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku da taj pozdrav počne rabiti hrvatska vojska. Kao da su dirnuli u osinjak. Malo smirena govora u reagiranjima s različitih strana, a previše postupanja po davno izrečenoj jugokomunističkoj osudi.
Ne želim biti sudac i izreći pravorijek glede svega ovoga. Očekujem da stvar u svoje ruke preuzmu intelektualci, a političari da im omoguće nesmetan govor. Na taj način shvaćam i potpisnike. Već nam je svima dozlogrdila nametnuta šutnja. Da se ne vraćamo previše nazad, spomenimo samo Joea Šimunića i Marka Perkovića Thompsona. Prvoga su kaznili zbog spomenutoga pozdrava, i to još oni iz Europe, drugome brane nastupati i pokušavaju ga kazniti, ovi tzv. naši. A mi bismo trebali šutjeti, kao i na bezbrojne druge primjere, zapravo ovo s pozdravom je potpuno beznačajno ako bismo to gledali odvojeno od svega drugoga. No, to je vrh ledenoga brijega.
Opširnije...
- Detalji
-
Kategorija: Periodika
-
Objavljeno: Srijeda, 03 Lipanj 2015 16:17
-
Hitova: 1645
»Ne u crkvu«, vikao je zapovjednik policajaca svojima na Trgu Sv. Marka u Zagrebu. Uzaludno. Prva dva reda odbila su poslušnost. Svećenici na vratima crkve i branitelji iza njih spriječili su ih u njihovoj namjeri. Golim ispruženim rukama. To je Milorad Pupovac, kako prenose mediji, iskoristio da branitelje nazove daviteljima policajaca. Njih nenaoružane prema ovima naoružanima do zuba. Opet kako mediji izvješćuju, taj prvi policajac koji je namjeravao prodrijeti unutra bio je s istoka Hrvatske, druge nacionalnosti. I sada se tu postavlja nekoliko logičnih pitanja. Zar su policijski zapovjednici toliko nesposobni shvatiti da u ovakve vruće okolnosti nikako ne smiju gurati one druge nacije, pa bili i tungužani? Kako to da je dio policajaca odbio zapovjed svojega zapovjednika? Što su svojim upadom htjeli postići, kad su branitelji bili potpuno mirni u tom trenutku i spremali se na počinak? Nitko još nije pružio odgovore na ova pitanja, a mediji nastavljaju rigati vatru protiv ne samo hrvatskih ratnih vojnih invalida, nego i protiv svih hrvatskih branitelja. Da, i što je s medijima? Pita li njih itko zbog čega su zakuhavali atmosferu, da ne uporabimo koju drugu, primjereniju riječ? Nitko ništa. Očito nekome treba i dalje nered u hrvatskom društvu. Zaista je svih ovih 200 i više dana mučno gledati naše ranjene bojovnike pod šatorom u Savskoj 66 u Zagrebu, zaista ih je mučno bilo gledati dok ih jedan dio policije napada s mržnjom u očima, kako su mnogi svjedočili, a drugi bi im se najradije pridružio, zaista ih je mučno gledati kako mole sadašnju jugokomunističku vlast u Hrvatskoj da se počnu dostojanstveno odnositi prema njima.
Opširnije...
