Široki Brijeg – Franjevačko žrtvoslovno središte

Drugi svjetski rat i poraće nisu zaobišli ni Hercegovačku franjevačku provinciju, što je i »razumljivo«. Srasla je s pukom pa kako je bilo jednom tako je bilo i drugom. Jugokomunisti su joj ubili 66 članova, a 90-ak njih do Domovinskog rata je okusilo njihovu tamnicu, samo ih se nekoliko uspjelo spasiti plaćanjem globe.

Iz širokobriješke samostanske zajednice ubijeno je 30 članova, te još 4 na samostanskom području, što, dakle, predstavlja više od polovicu svih žrtava. Stoga Provincija nije pogriješila što je u najnovije vrijeme Franjevački samostan na Širokom Brijegu proglasila svojim središnjim žrtvoslovnim mjestom. Tu je ujedno pokopano i najviše žrtava, njih 24, dok je na drugim mjestima pokopano njih 9. Sveukupno 33 ili točno polovica svih pobijenih.

Traganje za istinom

Hercegovački franjevci nikada nisu prestali tragati za posmrtnim ostatcima svojih pobijenih članova. Znali su da su nevini i to su htjeli posvjedočiti drugima, jer su se jugokomunističke vlasti žestokom klevetom oborili i na žive i na mrtve.

Na to traganje u početku ih je podsticao i sam mjesni biskup don Petar Čule. Već mjesec dana nakon što su jugokomunisti spalili Široki Brijeg i poubijali franjevce, izvijestio je nadležnu kongregaciju u Rimu o svemu što se dogodilo. Zacijelo je najzaslužniji, zajedno s bl. Alojzijem Stepincem, što je ubojstvo franjevaca na Širokom Brijegu ušlo u ono glasovito Pastirsko pismo od 20. rujna 1945. Biskupi crkve u Hrvata tada su doslovno stavili glavu na panj.

Naravno da ni Provincija nije ostala prekriženih ruku. U listopadu 1945. službeno je počela tragati za istinom. Tajnik fra Bonicije Rupčić bio je zadužen za prikupljanje svjedočanstava. Nažalost sve je kratko trajalo, tek mjesec dana. Došle su jugokomunističke tajne službe, sve zaustavile, odnijele prikupljeno, neke svjedoke dobro isprebijale i prestrašile, a neke uhitile.

Redovnička subraća i hrvatski puk u inozemstvu zamijenili su one u domovini. No, i oni su se uspjeli trznuti tijekom Hrvatskog proljeća. Otvoreno je ratno sklonište na Širokom Brijegu gdje je ubijeno i zapaljeno 12 franjevaca i pokupljeni su njihovi posmrtni ostatci, kao i posmrtni ostatci njih 6 ubijenih u Mostarskom Gracu. Svečano su pokopani u širokobriješku samostansku crkvu 1. srpnja 1971. No, mrak ponovo pade na domovinu, sve do Domovinskog rata i oslobođenja.

Zamah novom istraživanju u domovini dao je provincijal fra Slavko Soldo. Početkom studenoga 2004. njegovom zaslugom pokrenuto je Povjerenstvo za pripremu kauze mučenika na čelu s fra Antom Marićem. Sve je doživjelo svoj službeni vrhunac 19. rujna 2007. pokretanjem Vicepostulature postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće na čelu s fra Miljenkom Stojićem. Njezino sjedište najprije je bilo u Mostaru, zatim na Humcu da bi se na kraju Vicepostulatura preselila na Široki Brijeg.

Rad Vicepostulature na Širokom Brijegu

Doseljenje Vicepostulature na Široki Brijeg u studenom 2010., velikim zalaganjem gvardijana fra Sretana Ćurčića, započeo je njezin sveobuhvatniji rad. Tu su se, naime, križale sve silnice glede pobijenih hercegovačkih franjevaca. Nije ih slučajno puk zajedno, bez obzira gdje su pobijeni, jednostavno nazvao »Širokobriški mučenici«.

Od svega je svakako najznačajnije skupljanje svjedočanstava iz prve i druge ruke te dokumenata. To još, uz Božju pomoć, ne prestaje ni danas. Hvala svima koji su svjedočili i ujedno poziv onima koji nešto znaju da to što prije dojave Vicepostulaturi. Ne treba se zavaravati time da su to već prije nekome učinili. Možda nije došlo do Vicepostulature iz raznih razloga pa je dobro provjeriti.

Uz traganje za pobijenim franjevcima na drugim mjestima, Vicepostulatura je tragala i traga i za onim ubijenima na području Širokog Brijega. Radi se o trojici uhićenih u Izbičnu i o fra Mariofilu Sivriću odvojenom od skupine odvedene iz mlinice i hidrocentrale. U svemu tome joj pomaže i Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega, na čelu s Perom Kožulom. Vicepostulatura ima čast da je bila idejni začetnik takvih povjerenstava po općinama (trenutno ih je 9). Kasnije su ta povjerenstva dobila koordinaciju u Odjelu za Drugi svjetski i Domovinski rat pri Hrvatskom narodnom saboru na čelu s Ilom Vrljićem.

Naravno da se obljetnica jugokomunističkog ubojstva hercegovačkih franjevaca dostojanstveno obilježava, kako se to nastojalo od samoga početka. U novije vrijeme, od 2011., uklopljena je u Dane pobijenih hercegovačkih franjevaca. Tom prilikom proglašavaju se i nagrađeni na Nagradnom natječaju na temu pobijeni hercegovački franjevci.

Redovito se održavaju i simpoziji, od 2009., kojima je poglavito svrha doći do novih otkrića, ali i poučiti pučanstvo o čitavoj ovoj problematici. Na jednome od posljednjih tako je pronađen dokument koji nedvojbeno kaže da je Josip Broz Tito zapovjedio ubojstvo franjevaca, a da je Britanac Fitzroy Maclean to blagoslovio.

Vicepostulatura je medijima uvijek na raspolaganju jer se nikada ne smijemo umoriti istraživati i širiti istinu. Zahvaljujući svemu tome sudjelovala je i u snimanju dvaju dokumentarnih filmova. Prvi je Kosti smiraj traže (2012.) koji je nastao u suradnji sa širokobriješkim Povjerenstvom. U srži je tema rada toga povjerenstva i rada Vicepostulature. Drugi je film In odium fidei – Iz mržnje prema vjeri (2015.). Proizvela ga je Laudato tv zahvaljujući građi koju joj je ustupila Vicepostulatura.

Od svega ostaloga rada svakako treba izdvojiti tiskanje glasila Stopama pobijenih svakih 6 mjeseci. Tu se govori ne samo o pobijenim franjevcima, nego i o pobijenom puku Božjem, odnosno o povijesnim okolnostima u kojima se sve to dogodilo. A njega svakako nadopunjuju i knjige koje se objave s vremena na vrijeme, kao i druga građa.

Žrtvoslovna mjesta

Dolaskom Vicepostulature na Široki Brijeg počela je i sustavna zaštita žrtvoslovnih mjesta, što ne znači da se i prije nije o svemu vodila briga. Ostala su u svijesti puka pa trebaju ostati i u svom tvarnom obliku.

Grobnicu u crkvi Vicepostulaturi pomažu održavati članovi Trećeg franjevačkog reda. Nju redovito posjećuju vjernici i namjernici. Neki govore o pomoći na zagovor pobijenih franjevaca, neki o promjeni života, neki...

Drugo najposjećenije mjesto jest ratno sklonište. Njegovoj sustavnoj zaštiti prišli smo sredinom 2015. Bit će zaštićena i uređena kako njegova unutrašnjost tako i njegov okoliš.

Trebat će postaviti i prikladnu spomen ploču na fratarsku zbornicu u samostanu. Odatle su fratri izvođeni na ubijanje jedan po jedan uz uzvik: »A sada ti, druže«.

Osim u prostorima samostana, skupina fratara nalazila se i u mlinici i hidrocentrali na rijeci Lištici. Odatle su izvedeni 8. veljače 1945. i odvedeni prema Splitu, osim fra Mariofila Sivrića, te negdje ubijeni. Od njih je samo u Zagvozdu pronađen fra Melhior Prlić. Za nadati je se da će se uskoro to mjesto obnoviti i tako sačuvati ono što je ostalo od njega nakon što je 1989. tuda potpuno nepotrebno probijena trasa nove ceste.

Iz mlinice i hidrocentrale prema samostanu je vodila pješačka staza. Nakana je i nju obnoviti, jer tuda su pobijeni krenuli na svoj posljednji put.

Onaj zid ispred gimnazije pamti postrojavanje skupine fratara, đaka i puka Božjega. Tu se namjerava postaviti spomen ploču na te hude dane.

U tijeku je obnova negdašnjeg franjevačkog sjemeništa. Između ostaloga tu će biti izgrađena i spomen soba na pobijene hercegovačke franjevce. Tako će se na jednome mjestu ljudi moći upoznati s pravom poviješću Provincije.

Spomenimo još i samostanski muzej koji će također doživjeti svoju obnovu kad bude pokrenuta obnova, a nadamo se uskoro, samostanskog krila gdje se nalazi. Tu se čuvaju ostatci razbijenog liturgijskog posuđa i drugih stvari iz Drugog svjetskog rata i poraća.

Društveni odjek

Padom jugokomunizma i društvene su se vlasti na Širokom Brijegu djelatno uključile, prema svojim mogućnostima, u čuvanje simbola ovoga mjesta. Ništa čudno, ta i samo mjesto nastalo je dolaskom franjevaca.

Još 1991. donesena je odluka o zaštiti spomeničko-prirodnog kompleksa na području Širokog Brijega da ga nesavjesni pojedinci ne bi dalje narušavali. Ovih dana doživljavamo i vraćanje otetog zemljišta, tako da će sve to u ne dalekoj budućnosti ponovno biti uređeno da sjaji barem kao što je nekada sjajilo.

Općinsko vijeće Širokog Brijega na svojoj sjednici od 23. veljače 2012. zaključilo je da se 7. veljače proglasi Danom sjećanja na pobijene franjevce i puk. Od tada se redovito ispred središnjeg križa u mjestu polažu vijenci i moli za sve pobijene.

U povodu Dana Općine Široki Brijeg 9. kolovoza 2013. Vicepostulaturi je dodijeljeno priznanje Zlatna plaketa »Grb Općine Široki Brijeg«. U obrazloženju stoji da se ovo priznanje dodjeljuje onima koji su doprinijeli napretku i ugledu Općine Široki Brijeg ili su postigli izuzetne uspjehe u različitim djelatnostima.

Županija Zapadnohercegovačka 7. veljače je proglasila Danom sjećanja na žrtve jugokomunističkog zlosilja. Bilo je to 4. veljače 2015. Time je društveno obilježavanje 7. veljače prošireno na čitavu županiju.

Najnoviji društveni odjek rad Vicepostulature našao je u imenovanju širokobriješke zaobilaznice Ulicom pobijenih franjevaca. Spomenusmo da ona ide preko jednoga od žrtvoslovnih mjesta pa je ovo pun pogodak. Učinilo je to Gradsko vijeće na sjednici od 4. veljače 2015. Još prije grad je dobio ulice nazvane po pojedinim pobijenim franjevcima rodom sa Širokog Brijega: Ulica fra Andrija Topića; Ulica fra Valentina Zovke; Ulica fra Branka Šuška. Time je ovo mjesto pokazalo dostojnu vjerničku i hrvatsku svijest.

Epilog

Široki Brijeg ponovno se pretvara u ono što je nekada bio. U tome svi moramo zauzeto sudjelovati. Ne smije nam biti teško promijeniti naziv ulice, čuvati spomeničko-prirodni kompleks, čuvati žrtvoslovna mjesta... Bez svega toga Široki Brijeg je samo još jedno mjesto više na zemljovidu.

Ne treba se zamarati time koliko će biti potrebno vremena dok se pobijeni proglase mučenicima, odnosno blaženima i svetima. Nije to uopće važno. Važno je samo da što bolje pomoću svjedočanstava i dokumenata osvijetlimo njihov lik i djelo. To će nas promijeniti, pomoći nam bolje razumjeti nesretno jugokomunističko vrijeme. Neka samo jedan od njih bude proglašen mučenikom, a bit će ih puno više ako Bog da, sav će se naš trud isplatiti. Imat ćemo tada zagovornike na nebu, a na zemlji mjesto u koje će dolaziti njihovi štovatelji te pronositi diljem kugle zemaljske istinu i o njima i o širokobriješkom kraju.

Medij koji iz dana u dan prati sva nabrojana i nenabrojana događanja jest portal pobijeni.info. Pokrenut je na blagdan Velike Gospe 2007. sa sviješću da je Hercegovačka franjevačka provincija zapravo počela na Širokom Brijegu. Neka njezin život tu i dalje cvjeta, unatoč svim povijesnim nedaćama.

fra Miljenko Stojić

AA. VV., Otkopana istina Širokog Brijega, Matica hrvatska, Široki Brijeg, str. 491. - 497.