Miljenko Stojić, Priča o njoj, Ogranci Matice hrvatske, Čitluk – Opuzen, 2023.
Miljenka Stojića upoznao sam u Sarajevu 1985. kada je završavao studij bogoslovije, u društvu njegovih Čitlučana i Brotnjaka. Imao sam povlasticu sjesti za stol s obzirom da sam došao s cimerom Mirom Juričem, čiji je brat, fra Marko Jurič, tada bio svećenik na župi u Konjicu. Naše prvo druženje, međutim, zbilo se u listopadu 1995., u svetištu Majke Božje Bistričke na hodočašću HV-a i HVO-a. Dvojica svećenika doputovali su s nama - današnji biskup banjalučki don Željko Majić i fra Miljenko Stojić. Hodočašće je završilo. Vratili smo se u Hercegovinu, u ratnu zbilju, a hrvatske snage su stigle pred Banju Luku. Iščekivalo se što će dalje biti.
Te jeseni, u novinama, pročitam članak o hodočašću HVO-a u Mariju Bistricu i začudih se kako ga je fra Miljenko lijepo napisao. Nekako sam to zapamtio za cijeli život i sve više pratio što taj franjevac radi - bješe svećenik, novinar, pisac, književnik. Nekoliko njegovih pjesama o životu njegovih Brotnjaka pamtit ću cijeli život.
Kako on stvara četrdeset je godina, a toliko će godina biti dogodine i u njegovu svećeničkom životu. Pođimo redom. Svećenički poziv je dar od Boga koji je prihvatio i koji živi. Novinar je postao pišući za razne crkvene novine, a u njemu se usavršio emisijom koju dugi niz godina vodi na Radiopostaji »Mir« Međugorje, koja se u hrvatskom narodu smatra jednom od najdomoljubnijih emisija. Pjesnik i književnik postao je objavivši svoja djela, čime je postao članom DHK i DHK HB. Kao svećenik-povjesničar od 2007. postao je poznat istražujući komunističke zločine Titovih partizana 1941. - 1952. na prostoru Hercegovine i dijela Dalmacije. Sve ga je to odvelo do pokretanja časopisa Stopama pobijenih, do Groblja mira na Bilima i formiranja predmeta za proglašenje mučenicima-blaženicima pojedinih fratara koje su u jesen 1944. i početkom 1945. u Hercegovini ubili partizani.
Dok Miljenko brodi pozivom svećenika, pjesnika, novinara i pisca do mene je došla njegova knjiga Priča o njoj, izašla krajem 2023. Na svome računalu, u svojim bilježnicama fra Miljenko je ispisao sigurno još dosta takvih pripovijetki, no u navedenu knjigu uključio ih je dvanaest. Vremenski okvir radnje je veljača 1945., a tema partizanski zločini u Hercegovini. Ipak, jedna od pripovjedaka, zadnja, nastala je u proljeće 2020., kada je zavladala pošast pandemije, usmrtivši mnoge i izazvavši čitav poremećaj u društvu, toliki da je autor ovu pripovijetku posvetio tomu.
Ne ću redom pripovijedati njihov sadržaj, ali ću tražiti od čitatelja da pripovijetke pozorno čitaju, i to dvaput, kao i ja, jer tek se tada razumije fra Miljenkovo domoljublje. Njegova radnja je stvarna, njegovi su likovi stvarni, svi su autoru poznati i kroz knjigu on s njima plovi. Viktor je u prvoj pripovijetci dijete, partizani mu ubijaju oca. On s time živi cijeli život. Da ne pišem o drugoj - poslovni čovjek boraveći u Londonu susreće hrvatskog emigranta koji ga je, kao studenta, često u Zagrebu nahranio. Meštra Rikija vrijedi pročitati i više puta te prisjetiti se patnje hrvatskog čovjeka.
Priče o Domovinskom ratu, borbama za svako selo, za ideju boljeg društva... Dezerteri, prevaranti, poratni tajkuni, zaboravljeni branitelji, ubojice hrvatskih emigranata u postrojbama HVO-a, imenovani na dužnost šefova u Odjelu za kriminal MUP-a Herceg Bosne, Republike Hrvatske, Federacije BiH... Među svime ovim, fra Miljenko dolazi do krucijalnog zaključka - Hrvat domoljub ne smije bit ateist, agnostik, komunist, jugoslaven, liberal. To Hrvata, njegovu obitelj, dom i domovinu vodi u propast.
Svakom čitatelju preporučam zadnju knjigu fra Miljenka Stojića Priča o njoj jer svaki će čitatelj puno dobra u njoj naći.
Marijan Mandić
Osvit, XXX., 117-118, Mostar, 2024., str. 148. – 149.