Print Friendly, PDF & Email

Europsko ružno pače. Tako to nekako govore u posljednje vrijeme o Poljskoj. Famozni razvikani mediji, diljem Europe. Oni drugi govore nešto drukčije. Pa izvijestiše kako su Poljaci nedavno molili krunicu duž svojih granica. I nisu nikoga napadali, odnosno jesu po onima prvima. Navodno su molitvu okrenuli protiv muslimanskih useljenika, što su Poljaci kategorički odbili. Ja im vjerujem. Molili su se samo za dobrobit svoga napaćenog naroda i što je u tomu loše? Shvatili su to i Talijani te su i oni krenuli molitvom protiv propadanja zapadne uljudbe. Njima možemo pridružiti i Kanađane koji su svoju zemlju nanovo posvetili Bezgrješnom Marijinom srcu. Meksikanci su u sve izgleda nadodali i malo turizma. Prave najviši svjetski kip Djevice Marije. Nadaju se da će privući mnoštvo tih blaženih turista. Irci, pak, postupaju jednako ozbiljno kao Poljaci. Približava im se referendum o pravu ili ne na pobačaj. Zbog toga su odlučili moliti krunicu uz svoje granice i potaknuti u ljudima osjećaj prema životu. On očito nije da se može ubiti drugo ljudsko biće, makar još ne bilo rođeno. Crkva, a i mnoštvo znanstvenika, drže da je čovjek čovjekom već od svoga trenutka začeća. Uljudba koja bi htjela zamijeniti ovu našu dosadašnju zapadnu i stvoriti neki novi svjetski poredak, znamo da tako ne misli. I onda nas je sve manje, a doseljenika sve više, što je jednostavno zakon života. Sreća da to puk shvaća, a ostali...

Svijesti o sebi uči se i shvaćanjem kome zapravo pripadaš. Jezik kojim se govori očiti je izraz toga. No, njega svi ne žele čuvati kao nešto dragocjeno. Nedavno su, kako znamo, određeni naši potpisivali Deklaraciju o zajedničkom jeziku: hrvatskom, srpskom, bosanskom i crnogorskom. Trud im je bio uzaludan, neka su druga danas vremena, ali zaprepašćuje činjenica da među nama ima onih koji tako glavinjaju ovim vremenom. Očito u svemu gledaju samo svoju osobnu korist, kao što to recimo čine Pliva i Belupo. U uputama za korisnike, ili uputstvima za pacijente kako oni to kažu, u BiH rabe taj neki nepostojeći zajednički jezik. Nije važno što Hrvati tako ne govore, a oni navodno dolaze iz njihovog okružja. Važno je da se proda. Mladi, pak, u Mostaru tako ne misle. Ne samo da znaju svoj hrvatski književni jezik, nego uče i ikavicu koja je nepravdom povijesti gurnuta na rub. Svake godine priređuje se Ikavski skup, najviše zahvaljujući marnom prof. dr. Antunu Lučiću. Razvikani mediji to ne prate, ali će se valjda i to promijeniti kad na HRT-u početkom sljedeće godine krene poseban program za Hrvate u BiH te za iseljeništvo. Možda hrvatski političari u Herceg Bosni, BiH, uspiju i ovamo ustrojiti nešto takvo, jer pravo na medije na svom jeziku u Europi imaju i manjine a kamo li ne konstitutivni narodi. Istina, uskaču u pomoć neki određeni mediji, ali sve je to malo. Potrebno je zacijelo izdvojiti Laudato tv. Ljudi je svakim danom gledaju sve više i više tako da su među najgledanijim televizijskim kućama. Shvatit će vjerujem to i savjetnici naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i prišapnuti joj da je stiglo vrijeme da progovori konačno i za Laudato tv. Za ostale je to već učinila.

Nema nam zaista druge nego neprestano graditi svoj identitet. Jedna anglikanska crkva, odnosno njezino vodstvo, u Londonu to nije znalo pa joj se dogodilo da je u njoj održana sotonistička modna revija. Oltar je poslužio kao pista za modele s tim znakovljem. Ispričavali su se da su uvijek podupirali »London Fashion Week«, ali ovoga puta nisu bili svjesni sadržaja ili dizajna prije nego je revija započela. Zaboravili su objasniti bi li se tako oglasili da se vjernici nisu pobunili pa im možemo vjerovati na riječ ako hoćemo. A zahvaljujući i ovakvim stvarima brojni vjernici odlaze iz Anglikanske crkve. Hvala Bogu ne na put bezvjerja, nego se vraćaju u krilo Katoličke Crkve. Postaju svjesni da su se nekada od nje odvojili zbog kralja Henrika VIII. Katolici su tada bili uhićivani, mučeni, ubijani. Stoljećima su bili građani drugoga reda, ali su izdržali. Njihovim putem ustrajno ide i Asia Bibi. Uhićena je već niz godina zbog tzv. blasfemije. Učinila joj je to njezina pakistanska državna vlast. Navodno, rekla je nešto protiv Muhameda i Kurana, što ona odlučno niječe. Međutim, mač smrtne kazne joj i dalje visi nad glavom. Predlažu je sada za Nagradu Saharov ne bi li ga nekako odmakli. Molimo se i mi da tako bude te da mir dođe i drugim progonjenim katolicima i kršćanima diljem kugle zemaljske. Previše ih je, a današnja uljudba si tepa da je suvremena i da svakome jamči njegova ljudska prava. Čak i životinjama njihova. Očito je negdje nesporazum. Shvaćaju to i u Rusiji gledajući stanje u društvu. S jedne strane protivnici tzv. Oktobarske revolucije, s druge zagovornici. A da bi društvo išlo dalje potrebno je pomirenje.

Ono je potrebno i našemu hrvatskom narodu. Jedni su stajali u njegovoj obrani, drugi su zalutali i otišli na krivu stranu. Danas i jedni i drugi moramo izgrađivati svoj dom. Pomoći će nam u tomu samo zajedništvo satkano na istini, pa ma kakva ona bila, a ništa drugo. Lijek toliko puta dokazan u povijesti na svim kontinentima.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 28. listopada 2017.

Osobno