Ivanu

Pred tobom bi rastvorena knjiga,
ona životna, s mnogo iznenađenja.
Gutao si je otvorenim očima,
bio prvak svoga mladenačkog okružja.
Voljeli smo te i voljeli su te.
Onda ti strjelica nenadano poleti k nebu,
da ti čestitaju didovi, baka, stric, tetka...,
a mi ostali još ćemo malo pričekati,
naša je igra nešto dulja i zakučastija.
Dočekaj nas toga dana raširenih ruku,
onako pobjednički, kako si znao.
Mi ćemo te se dotle sjećati,
uzdignuta čela, čujem kako šapćeš.
Da, bit će tako, a ti pozdravi anđele,
dok gore na nebu budete igrali pikado.

                                                  Miljenko Stojić

Hrvatsko slovo, Zagreb, 26. siječnja 2018., str. 23.; Osvit, XXV., 99-100, Mostar, str. 26.