A PROMIČU KUĆE, LJUDI, POLJA...

Print Friendly, PDF & Email

ĆASKANJE SA SAMIM SOBOM

Mijenjam prošlo izdanje časopisa,
tamo na polici s knjigama.
Treba ustupiti mjesto novome,
iako ne znam je li bolje od bivšega
i ne da mi se uopće istraživati.

Staro je prošlo, novo došlo, i to je to.

Otvaram Sveto pismo na nekoj stranici,
čitam riječi koje čuh još u djetinjstvu.
Jesu li i one za kut?
Rukom mrsim kosu,
gledam omiljenu sliku mora,
davno je već spremih kamo treba.
I ona bi spadala u prohujale stvari.

Attachments:
Download this file (vijenac-722.pdf)A PROMIČU KUĆE, LJUDI, POLJA...[ ]981 kB

Opširnije...

NE DAJ

Print Friendly, PDF & Email

                     Matei Jelić

Nakon prvoga plača,
nakon prvoga jasnog pogleda,
na vrh ti jezika sjeda riječ.
Hrveš se s njom danima,
onda je nenadano izbaciš,
a oni su nasmijani i sretni.

U muci konačno si ju rodio.

Godinama ju kasnije pitomiš,
daješ ju i primaš istodobno,
onda kažu da si odrastao,
možeš sjesti u društvo s njima.

Ona te učinila čovjekom.

Stoga što god bilo, čuvaj riječ,
ne daj da ti je bahato uzmu.
Ako treba, umri zajedno s njom,
bez nje si već mrtav iako hodaš.

Opširnije...

RASPLAMSAJ OLUJE U PJESMI I SRCU, 2021.

Print Friendly, PDF & Email

ULICAMA TOGA GRADA

Razlomljeno vrijeme, razlomljeni grad,
i nadalje s ratnim ožiljcima na licu,
s dušom koja u ritmu jeseni diše.

Pred Kosačom uobičajena večernja vreva,
puno pasa i nešto djece oko spomenika palima,
tu gdje je trebala ponosno stajati katedrala.

Na platane prilijepljene svježe osmrtnice,
Austro-Ugarska je odlepršala još davno,
kao da mi šapću okolne oronule zgrade.

Ne bih danas pošao nijednim mostom,
zamišljam predturske crkve u okolini,
u gradu Mostaru Neretvom kupanim.

Putuje on njome dolje prema jugu,
pozdravljaju ga kršni Neretljani,
svoji na svome svim silama unatoč.

Opširnije...

Osobno