Print Friendly, PDF & Email

Prije dvadesetak dana pred jednim restoranom u Odžaku na obali Save voda je potopila igralište za odbojku. Razjasnili su nam što se dogodilo kada smo ih upitali zbog čega vire ona dva željeza. Bio je to vrh odbojkaške mreže. Danas je očito potopljen i restoran. Tada se o svemu nije govorilo, sada se to naizgled čini. Zaigrali se mediji pa prikazuju zaista kataklizmu. Ljudi u trenu ostaju bez ičega. Kao da nije bio malo rat, kriza, još i ovo. I posrami ih Hercegovina. Priskoči u pomoć svojoj Bosni, iako su neprestano pričali protiv nje. Međutim, za razliku od nje, oni ne priskočiše. U zavjetrini, da ne bi smočili cipelice, umuju kako se sve ovo moglo dogoditi. Usput smišljaju najlakši način za izvući korist iz svega. Njih, naime, ne zanima, jasno razlikovanje dobra i zla, njih zanima sloboda savjesti. A to je gadna podvala ljudskom rodu. Jednako kao liberalizam, komunizam, fašizam i slično.

Primjećujem, dakle, da na pozornici nema onih koji su se najviše okoristili Bosnom i okolnim ozemljem. Mislim tu na bankare, na nebrojene nevladine udruge, na nametnute nam političare, kako one iz inozemstva tako i pojedine iz tuzemstva. Njih se ova vodurina ne dotiče. Uzeli su svoj dio kolača i ne žele vratiti čak ni mrvice. Zbog čega bi to i učinili? Moćne snage stoje iza njih. Da nisu, taman bi oni uspjeli ovako vršljati po ovim krajevima. I što su prsti tih moćnih više bili umočeni u događanja, to je i vodurina ovih dana sve jače nosila sa sobom. Da je bilo više ustroja, puno bi se toga odigralo drukčije. Ali nije. Sile iz mraka trudile su se na svima nama samo zaraditi, a ne i omogućiti nam da se razvijemo, da počnemo živjeti onako kako mi mislimo da treba. Ne da se čovjeku puno o ovome jer ga počne hvatati ljutnja.

Ti koji nisu došli u Bosnu ovih dana nisu došli ni u Sudan. Tamo su vlasti osudile kršćanku u 8. mjesecu trudnoće na smrt vješanjem. Krivica: ne želi se odreći svoje vjere. Raznoraznim organizacijama UN-a, raznoraznim nevladinim udrugama, raznoraznim promicateljima demokracije to je izgleda u redu. Ta radi se o kršćanima, ne o homoseksualcima i onima koji ne znaju kojeg su spola, oni kažu roda. Vatikan uporno poziva na razum, ali koga to briga. Kršćane se po svijetu može progoniti i točka. Oni ne vjeruju u slobodu savjesti, oni vjeruju u slobodu ljudske volje i zbog toga su krivi. Da malo to razmotrimo. Ako vjeruješ u slobodu savjesti, onda ti tvoja savjest određuje što je dobro, a što je zlo. Zbog toga danas odluka može biti ovakva, sutra onakva. Ako, pak, vjeruješ u slobodu ljudske volje, onda si stava da možemo činiti dobro ili zlo, da postoji Bog, a ne samo čovjek. Naizgled jednostavno, ali tako bitno. Oni prvi nastoje živjeti bez Boga, oni drugi s njim. I zbog toga oni prvi ne će pomoći čovjeku u nevolji, osim ako im to ne donosi neku korist, a ovi drugi itekako hoće.

Ima trenutaka kada se sve ovo pomiješa u glavi i onih kod kojih se ne bi smjelo pomiješati. Jedan je od takvih generalni tajnik Talijanske biskupske konferencije mons. Nunzio Galantino. Raspisali su se o tome ovih dana zauzeti kršćani. Dotični je napao one koji mole krunicu pred klinikama za pobačaje. Poručio im je da on nije s tim bezličnim osobama koje to čine, nego s onim mladima koji su protiv pobačaja i bore se za kvalitetu u osobama, za njihovo pravo na zdravlje, za posao. Smiješao čovjek sve, ili mu se pomutilo, kako hoćemo. Krunica očito, prema njemu, ne može pomoći čovjeku da postane bolji, da dobije posao, da se ostvari jednostavno kao osoba. Moj biskupe, izgleda da bi morao malo ponoviti glavne zasade kršćanske duhovnosti. To je ona duhovnost koja se ne nalazi samo u knjigama, u nadmudrivanju s ovom i onom teorijom, nego u srcima naših obitelji. Ona ih je odgojila i pokazala im put kroz život. A što ti činiš drugima, preuzvišeni (koji si očito zaljubljen u ovaj izraz)!?

U najmanju ruku dotični je smiješan kao i ona neka ili neki Conchita što nedavno pobijedi na Eurosongu. Mediji su bili toliko agilni da to znamo pa ne ćemo prepričavati. Ali možemo izdvojiti jedan naslov iz naših razvikanih medija koji kaže da je Conchita ujedinila Europu i pokazala što misli o Putinu. Kao, ruskim bliznakinjama, koje su po mnogima zaslužile puno više bodova nego što su dobile, taj dotični ili ta dotična nije dala doći do izražaja. Prevedeno, politika je ustupila mjesto glazbi. I da ne zaboravimo, Ukrajina na tom natjecanju nije prošla nimalo sjajno, unatoč tome što su, eto, ljuti na Putina zbog nje. Ma, Conchita je glavna, koja Ukrajina! Rusi tog transvestita nazvaše bolesnim, Zapad oličenjem slobode. Vi mislite što hoćete, ja se ne ću izražavati jer mi se ne da ganjati po sudovima.

Ipak, ne moraju stvari izgledati tako kako bi oni htjeli. Pokazaše to i svjesni kršćani na Harvardu. Sotonisti namjeravali održati crnu misu. I oni se digli. Uzbunili i mnoge po svijetu posredstvom interneta. Ishod: crna misa je odgođena. Zaista tako. Sveučilišne vlasti se pobojale ovih katoličkih prosvjeda, ali se boje i sotonista. Zbog toga sve odgađaju, možda od svega bude ništa, a možda i ne. Jadno sveučilište s takvim vlastima. Nadajmo se da će jednoga dana svjesni zasjesti u upravljačke stolice pa će sve biti drukčije. Kad je već govor o internetu, spomenimo i drugu pobjedu. Europska unija priznala je pravo pojedincima da se po internetu ne nalaze o njima kojekakvi napisi ako su protiv toga. Davatelji usluga jednostavno takve stvari moraju brisati. Jedino se to za sada ne odnosi na javne osobe. Bilo kako bilo, ni ovo nije malo. Veliki brat počinje nas manje gledati i pratiti.

Vode po Bosni i susjednim zemljama još se nisu vratile u svoja korita. Pred tom činjenicom i pred činjenicom nehinjene ljudske solidarnosti, ustuknuli su profesionalni propovjednici pomirenja u regiji i »regionu« kako to oni vole reći. Hoće li se vratiti? Dao Bog da se to nikada ne dogodi! Za to nije potrebno puno, samo zatvoriti svoje uši.

Miljenko Stojić

Osobno