PODNO ZIDINA

Print Friendly, PDF & Email

Pili smo jutarnju kavu. U Stonu. Opet se družim s pjesnicima. Pitaju me drugi s vremena na vrijeme što će mi to. Kažu da mi je vrijeme uozbiljiti se. Uvijek se tada nasmiješim i onda opet po svomu. Jer, pjesma je onaj najdublji dio nas. Njezini stvaratelji malo su naporniji, ali da se izdržati, zapravo lijepo je s njima. Kao to jutro u Stonu.

Opširnije...

MUDRACI, OVAKVI I ONAKVI

Print Friendly, PDF & Email

Što znamo o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu? Mislim na nas kršćane. Izgleda mi malo, jer vijesti o njemu su protuslovne. Najviše ga spominju oni koji su na suprotnoj strani od njegova političkoga, a po svemu sudeći i ljudskoga, uvjerenja. Obično ih nazivamo lijevima, iako je to šaren svijet. Ovih dana ponovno ih je sve iznenadio, ne mislim na priznanje Jeruzalema glavnim gradom židovske države. Vratio je Božić u Bijelu kuću. Napravljene su jaslice, okićeno je drvce, održao je skroz zanimljiv govor. A njihov, lijevi, Barack Obama sve je to bio protjerao. Pa su se i zbog svega ovoga raspametili razni razvikani, ugledni... američki mediji. Trump nastupa smjelo i stječemo polako drukčiju sliku o njemu od one koju nam svaki dan utuvljuju u glavu.

Opširnije...

SVOJ NA SVOME

Print Friendly, PDF & Email

Dnevnik

 
Ponedjeljak, 12. veljače

Prođe još jedan tjedan, brzo i prebrzo, posebno početkom veljače. Tada se, naime, u Hercegovini i čitavoj Herceg Bosni, BiH, sjećamo jugokomunističkog pohoda. Drugi je svjetski rat bio pri završetku i žurili su za Nijemcima koji su se povlačili. A s njima su se povlačili i njihovi saveznici. Nastade plač hrvatskih majki i očeva. Jugokomunizam je mlio sve pred sobom. Bez isprike. Brojka ubijenih i nestalih u poraću se u Hercegovini popela na oko 20.000. Među njima bi i 66 članova Hercegovačke franjevačke provincije. Tek jednoga su sudili na nekakvom sudu, fra Radoslava Glavaša, za pola sata zajedno s 57 drugih. I strijeljaše ih. Za grobove im se još ne zna. Kao vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« zapala me je časna dužnost brinuti se da pobijeni naši franjevci jednoga dana postanu mučenici, odnosno blaženi i sveti. Što se sve čini može se najbolje vidjeti na portalu pobijeni.info. A ovih smo dana imali Dane pobijenih hercegovačkih franjevaca (4. - 7. veljače) ovdje na Širokom Brijegu. Sinoć smo se njih i nebrojenih članova puka Božjega sjećali i u Tomislavgradu. Hercegovina dostojanstveno oplakuje svoje mrtve.

Attachments:
Download this file (svoj-na-svome.pdf)Svoj na svome, Dnevnik[ ]1169 kB

Opširnije...

ČAS JE

Print Friendly, PDF & Email

Izvijestiše nas da je Raka konačno pala. Pa i bilo je vrijeme, rekli bismo. Međutim, izgleda kako su nam nešto zatajili. Nisu nam rekli što je bilo s bojovnicima Isila. Neki objelodaniše da su se jednostavno povukli. Natrpani u kamione i autobuse, naoružani do zuba i s cjelokupnim svojim obiteljima, otišli su negdje drugdje tražiti sklonište pod suncem. Možda je to Zapad, računaju neki. Tko zna. Ovisi to od onih koji su im omogućili bijeg. Očito im još trebaju. Vidjet ćemo gdje.

Nije to ništa posebno, nažalost. I prije su vođene revolucije, u ime ovoga i onoga. Zanimljivo je samo da sve te revolucije redom ubijaju kršćane, kako neki primijetiše. Očito ima nešto zajedničko u njima što ih na to navodi. Majka svih tih revolucija u ovo suvremeno vrijeme zaista je ona Francuska iz 1789. Navijestili su slobodu, bratstvo i jedinstvo. Lijepo rečeno, samo da je to bilo sprovesti u djelo. Umjesto toga vladala je smrt. Kršćanima ne samo da su odrubljivali glave na giljotini, nego su ih i, da malo izmijene način pogubljenja, masovno utapljali u rijeci Loire. Jednako muškarce, žene, djecu, svećenike, redovnike, redovnice... Njih na tisuće. A bilo je i strijeljanja, da se unese malo živosti u ta nebrojena pogubljenja. Kasnije se to nastavilo u Turskoj, Meksiku, Rusiji, Španjolskoj, Njemačkoj... Da malo preskočimo i dođemo do Isila. Oni su sve prenosili video putem. Jesmo li čuli i čujemo li da se netko izvan kršćanskih krugova, ili bolje rečeno u bezvjerskim krugovima, nad tim zgražava? Nažalost moramo reći da je toga bilo vrlo tanko. Otupjela savjest, što li. Neka je meni dobro, a baš me briga za druge.

Opširnije...

Osobno