VELIKE MISLI U MALIM RIJEČIMA

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, Riječ po riječ, DHK HB – Dan, Mostar – Zagreb, 2007; Računalko, Dan – Cvitak – Matica hrvatska, Zagreb – Međugorje – Čitluk, 2007. i Dobro jutro kolonijo, DHK HB – Dan, Mostar – Zagreb, 2007.

Tri knjige Miljenka Stojića posljednje dvije godine zorno govore o plodnom i raznorodnom piscu i pjesniku, kritiku, esejistu i prevoditelju. O zbirci pjesama Dobro jutro kolonijo kritika je rekla svoje, pogotovu su to dobro odradili recenzenti Sušac i Biletić. Kritika je ovu knjigu vrednovala pozitivno, pa ću i ja reći da se ovom zbirkom pjesama Stojić odmakao od početne naive i primakao novom, modernom svijetu i jeziku. Pjesme su to koje odišu zrelošću, misaonošću, porukom i snagom zatajene istine o sudbini čovjekovoj u ljudinjaku i mraku čovjeka kao bića koje se pokušava udaljiti i rastati od sebe i Boga. Osluškujući ćuh vremena i bat koraka iz davnine, iz dubine doba pa sve do naših dana, pjesnik kuša dotaknuti ono nešto što stalno svakom smrtniku izmiče.

Opširnije...

BILJEŠKA UZ PJESME MILJENKA STOJIĆA

Print Friendly, PDF & Email

Miljenko Stojić, hrvatski pjesnik mlađe generacije, već je svojom prvom knjigom (Unatoč svemu, 1994.) pokazao izrazitu pjesničku zrelost. Ta je zbirka pjesama bila daleko od poimanja jednoga prvijenca, a pjesme iz nje uskoro su zastupljene i u najstrožim antologijama hrvatskoga pjesništva. Cjelovitost pjesničkoga izraza kakvu nalazimo u knjizi Unatoč svemu ovaj pjesnik postiže i u narednim zbirkama: Pjesma blizini (Ceres, Zagreb) i Kaplji (Ziral, Mostar), što Stojića potvrđuje pjesnikom istančanoga senzibiliteta, duboke uronjenosti u riječ i ozbiljna, dugotrajna rada na pjesmi.

Motivski krugovi ovoga pjesništva određeni su neposrednim autorovim iskustvom: ratno stradanje, naravski, nije moglo biti mimoiđeno jer je od toga stradanja sve bilo užareno u trenucima nastanka velikog broja pjesama iz kojih su knjige sastavljene. Premda svjedok i sudionik stradanja, pjesnik Stojić o ratu piše tiho, njegove su pjesme pogođene onim silnim granatama koje su ispaljene u njegov narod, ranivši ga, rastjeravši ga... ali ga učinivši i braniteljem svoga doma i dostojanstva. Otuda pjesnikova molitva Bogu da navrati u braniteljev rov, otuda su u njegovoj pjesmi groblja osvijetljena na Dan mrtvih ustvari gradovi preseljeni pod zemlju. Unatoč takvu nadahnuću i motivici, pjesme ovoga pjesnika nisu pjesme trenutka: njihovo značenje tiče se svih i za sva vremena dokle ratna stradanja budu postojala, bilo gdje na zemlji.

Opširnije...

ARHETIPSKO PJESNIŠTVO JEDNOSTAVNOSTI

Print Friendly, PDF & Email

Unatoč svemu

Stihovanje je pjevanje sa samim sobom, unatoč svemu, pjevanje sebe, soliloquia koja počinje i skončava ispoviješću. Stojić ponovno nije mogao izdržati teret nutarnjega svijeta, teret (pre)rane odluke o odustajanju od pisanja, nije mogao postati i opstati starodrevni šutljivi arhetipski mudrac, nije mogao opstati poput okamine, monumentuma u suvremenom i divergentnom svijetu krika i rata, morao je dirati u svoje rane. Dirajući svoje rane, ispisujući tragična osjećanja govori iz duše, više kao smireni i smjerni pjesnik narativac, manje kao propovjednik. Više mu i nije mnogo stalo do čitatelja, do recipijenta, jer on mora otvoriti vrata, otvoriti prozore da uđe svjetlost, jer svijet nije monada. Suvremeni svijet je krhotina, tek oblik slutnje, jobovske trpnje: svijet muke. Tek Bog je smisao i piramidalni vrh. Pobuna je unutarnja, ne pobuna prvoga čovjeka, već moralna neizdrživost života u svijetu kojemu Smisao (Bog) izmiče. Šutnja ostaje s onu stranu: ona je okamina i transcendentna je govoru samom. Govor je imanencija šutnje.

Opširnije...

S MIROM U RUCI

Print Friendly, PDF & Email

Što može potaknuti mladoga čovjeka da u svojoj dvadesetoj godini spali sve što je napisao, i prekine s pisanjem? Istina, bilo je takvih primjera, pa i slavnih pisaca, koji su pisanje zamijenili nekim drugim poslom, ili se ogrnuli zastorom šutnje. Ima i bilo je onih koji su se iz raznih razloga odricali svojih djela, proglasivši ih, poput Ivana Gundulića, »porodom od tmine«. Ne ulazeći u spekulacije o motivima koji su fra Miljenka Stojića nagnali da u dvadesetoj godini spali svoje »rane radove«, i zbog kojih se odlučio na desetogodišnju šutnju, zaustavimo časkom naše razmišljanje na poznatoj Maritainovoj misli koliko je teško biti pjesnik i koliko je teško biti kršćanin, te kako je dvostruko teško biti istodobno i jedno i drugo; trostruko je pak teže, vjerojatno, biti pjesnik i svećenik.

Opširnije...

Osobno