POVRATAK IZGUBLJENIM IDEALIMA
- Detalji
- Kategorija: Mediji
- Objavljeno: Utorak, 09 Studeni 2021 18:25
- Hitova: 1009
Miljenko Stojić suvremeni je hrvatski književnik, novinar, teolog i hercegovački franjevac. Autor je brojnih nagrađivanih knjiga poezije, kratkih priča, ogleda. Pjesme Miljenka Stojića meditativne su, okrenute unutrašnjem, razgovoru sa samim sobom kojim pjesnik propituje vrijeme i prolaznost. Pjesnik se okreće i prošlosti, donosi sjećanja na ratove, stradanja, posebno su začudni prizori u kojima se isprepleću priroda i povijest te stradanja nevinih ljudi. U pjesmi Ideali nalazimo stihove: dok Neretva zelena šumno teče./ Odavde su nekada bacali ljude. Pjesnik govori o izgubljenim idealima, i to ne samo vlastitim, već je riječ o generaciji koja nestaje: Ali pitanje ostaje lebdjeti u zraku,/ jer mrvi nas ovaj osjećaj naše nemoći. No, zanimljivo je da Stojić uspijeva izbjeći patetiku, što se očituje u poentama u kojima se očekuje tuga, nemoć, ali se pjesma završava lepršavim stihom: Čekaju me prijatelji, odosmo na kavu. (Ćaskanje sa samim sobom). Metafora starog časopisa koji treba odložiti odnosi se na odbacivanje svega suvišnog, prohujalog, otvaranje prostora novom. Stojić osjeća kao pjesnik da dolazi novo doba, nije slučajno da spominje i virus, pandemijsku stvarnost: Otići ću još oprati ruke,/ jer je časopis možda sa sobom donio virus! Stojić se okreće i biblijskim metaforama kao u pjesmi Korablja, gdje je sve alegorijski okrenuto Bogu i njegovoj milosti, jer spas treba tražiti gore.