Što znamo o američkom predsjedniku Donaldu Trumpu? Mislim na nas kršćane. Izgleda mi malo, jer vijesti o njemu su protuslovne. Najviše ga spominju oni koji su na suprotnoj strani od njegova političkoga, a po svemu sudeći i ljudskoga, uvjerenja. Obično ih nazivamo lijevima, iako je to šaren svijet. Ovih dana ponovno ih je sve iznenadio, ne mislim na priznanje Jeruzalema glavnim gradom židovske države. Vratio je Božić u Bijelu kuću. Napravljene su jaslice, okićeno je drvce, održao je skroz zanimljiv govor. A njihov, lijevi, Barack Obama sve je to bio protjerao. Pa su se i zbog svega ovoga raspametili razni razvikani, ugledni... američki mediji. Trump nastupa smjelo i stječemo polako drukčiju sliku o njemu od one koju nam svaki dan utuvljuju u glavu.
Vjerujem da sa svime ovim nisu zadovoljni u firentinskoj biskupiji. Treba biti umilniji, uslužniji, ovaj svijet je multikulturalan... U posljednje vrijeme pohvalili su se odličnom suradnjom s muslimanskom, ili je možda islamskom, zajednicom u svome okružju. Kupili su zemljište i dali ga njima da na njemu naprave džamiju. Jedan od onih koji to nikako nije mogao provariti jest isusovac Samir Khalil Samir, profesor i odličan poznavatelj muslimanstva i islama. Između ostaloga pita se kako dotični biskup nije za nešto takvo pitao mišljenje druge biskupe, talijansku biskupsku konferenciju, bivše muslimane a sada kršćane... Ne, djelovao je sam i time otvorio Pandorinu kutiju. Jer, ako može u Firenci, zbog čega nešto takvo ne bi moglo na drugim mjestima? Možda je ponajbolji odgovor primjer Indonezije. Velika je to država, velika je nabijenost muslimana, oko 220 milijuna. Dok islamisti, ne muslimani, nisu stali podizati nebrojene džamije koje je novčano podupirala Saudijska Arabija sve je teklo uobičajeno. Živjelo se, mogli bismo reći. No, sada tamo kršćane, a i druge, itekako progone. Smicalica je očito u pojmovima. Onaj Selam znači mir, ali onaj Islam znači podčinjavanje Alahu koji daje mir. Sve jasno onomu tko želi imati otvorene oči ili tko je pravi, a ne lažni mudrac.
No, ne bije se bitka za preživljavanje kršćana samo tamo u toj nekoj Indoneziji. Ta borba vrlo je živa i u Europi gdje kršćanstvo neprekidno napadaju i s lijeva. Upućeni politički komentatori kažu da su dotični ljevičari napravili pakt s islamistima. Preokrenut će lice Europe i uspostaviti novi svjetski poredak. Njihov George Soros to i ne krije, zbog čega su neprestana trvenja s mađarskim predsjednikom vlade Viktorom Orbanom. On, naime, želi napredak svoga naroda i na demokratskim načelima napredak svima onima koji k njima dođu kao gosti. U pomoć mu neprestano pritječu Poljaci. Njihov novi predsjednik vlade Mateusz Morawiecki poziva Europsku uniju vratiti se svojim vrijednostima i kršćanskim korijenima. Ljevorukima se zbog toga diže kosa na glavi te su opet krenuli u boj protiv fašista. Naravno, i dalje marljivo rade na dovlačenju novih imigranata u Europu. Tomu se protive Italija i Libija koje u posljednje vrijeme zajednički priječe priliv migranata na europsku granicu. Znaju to i razne nevladine udruge, podrazumijeva se lijevog usmjerenja, koje počeše vrištati o katastrofalnom stanju u izbjegličkim središtima u Libiji, o pravom ropstvu koje se probudilo... Zanimljivo, zaboravljaju one tisuće mrtvih stradalih na tom putu, po svemu sudeći, dobro promišljenom. Ne, nisu oni promišljali, učinio je to netko drugi, oni samo trebaju slušati. Bremenita su vremena očito pred nama. I mi imamo te lijeve, te nevladine udruge, te jugoše... kako ih hrvatski puk časti svaki dan. Do nas je hoćemo li im dopustiti da nam razore dom ili ćemo ga uporno graditi zajedno s drugima svjesnima svoga poslanja. Europa će nam zbog svega toga prijetiti, kao što prijeti Poljskoj. Ništa nova. Vidjeli smo to i na primjeru nedavne presude našoj šestorici u Haagu. Kažu, sve po zakonu i mora se poštivati taj njihov pravorijek. Mudraci jedni. A zaboravili su da je po tom načelu i Isus zakonski osuđeni zločinac. Još su ga zbog toga i razapeli na križ. Ne ćemo valjda prihvatiti tu osudu? Da, na djelu je i tada bila, između ostaloga, i međunarodna zajednica, ona rimska. Tako je to kad pravdu dijele oni kojima bi se ona najprije trebala dijeliti.
Budimo sretni da se Isus Krist rodio među nama ljudima. Zapjevajmo mu u čast. Ne će nas valjda uhititi kao što čine s kršćanima u Indiji pod optužbom da to predstavlja »prisilno prevjeravanje«. Slično je i u Pakistanu. Ali štogod bilo protivno našim opravdanim stremljenjima, ne dajmo se preplašiti. Bog je na našoj strani i mi ćemo pobijediti.
Miljenko Stojić
hrsvijet.net, 21. prosinca 2017.; Miljenko Stojić, Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, Međugorje, 24. siječnja 2018.