Pili smo jutarnju kavu. U Stonu. Opet se družim s pjesnicima. Pitaju me drugi s vremena na vrijeme što će mi to. Kažu da mi je vrijeme uozbiljiti se. Uvijek se tada nasmiješim i onda opet po svomu. Jer, pjesma je onaj najdublji dio nas. Njezini stvaratelji malo su naporniji, ali da se izdržati, zapravo lijepo je s njima. Kao to jutro u Stonu.

One iz naše Boke nešto sam malo upoznao kad smo ono nekih godina išli njima u pohode. Nekako smo stidljivo uspostavljali kontakte, jer previše je vremena između nas. Zbog toga danas s nešto više nestrpljenja očekujem one iz Molisa. Znam za njih, ali ih nikada nisam upoznao. Prolazio sam i blizu tih krajeva, uzalud. Kojim jezikom govore? Ovim našim današnjim ili onim našim negdašnjim, s mirisom povijesti u sebi? Vidjet ću.

I dok tako ležerno iščekujem društvo, razmišljam o svemu. Malo mi se grči želudac. Zar je ovoliko vremena trebalo da se sastanemo? Ne, nismo mi krivi, krivi su sustavi u kojima smo bili. Nas, neke među nama, treba pohvaliti. Zagrizli su ti neki u ono što se sada zove Južnohrvatski ogranak Društva hrvatskih književnika. Kako to gordo zvuči! Ali treba imati osjećaj za svoje, za domovinu, da bi se prepoznala ta snaga. Ma pusti silnike i pustolove. Oni su dolazili, prolazili, a ostajao je narod, isti s raznih strana granica. I sada se taj narod okuplja, upravo ovdje na terasi kafića središnjeg gradskog trga u Stonu. Ne sijevaju blicevi, ne zuje kamere, nisu ovi hrvatski pjesnici »cajke« pa da blenu u nas. Mi smo samo vjerni sluge svome rodu i svome domu. Danas kao i uvijek.

Ispunjale su me ove misli čitav dan. Bacao sam pogled po stonskim zidinama. Što su sve one podnijele. Pa zar i mi ne možemo barem nešto? Krenuli smo u pustolovinu da se opet nađemo za istim stolom. Ove godine i svih sljedećih. Majka nas, naime, Hrvatska zove, u našim žilama šumi njezino more, njezin jezik, njezine rijeke. Ostaje nam samo pokloniti se do poda.

Miljenko Stojić

Ljubo Krmek – Stjepan Šešelj (uredili), I. međudržavni susret hrvatske književnosti, Južnohrvatski ogranak DHK, Ston, 2018., str. 37.