Izronili su naizgled niotkud. Pokemoni. I ljudi ih stali juriti po putevima, livadama, šumarcima... Ne postoje u stvarnosti koju iskusujemo svaki dan, nego u onoj izmišljenoj, sada je zovu proširenoj. Kao, daju novo značenje ovoj našoj svakodnevnoj. A mnogima je dovoljna samo ta dosadašnja, i s njom teško izlaze na kraj.

Rekoše da bi moglo biti da je sve stvorila CIA ili neka druga slična tajna služba. Stvarno pojma nemam. Znam samo da Milorad Pupovac uistinu živi u proširenoj stvarnosti. Krajem srpnja izjavi, a mi već zaboravismo, kako su stotinjak godina, sve do 1941., Srbi i Hrvati pjevali iste pjesme slobode. Da je nesretna Jugoslavija još na životu, ovo bi zacijelo vrijedilo u javnom mnijenju. Ali nje nestade i vratismo se pravoj stvarnosti. Ona, pak, kaže da su još Turci ugnjetavali katolike pomoću pravoslavlja, a njima to nije bilo mrsko, dajući im povlastice i dopuštajući im nemilosrdnu tlaku katolika. Tako povjesničari zapisaše.

Pa onda ono zlokobno Načertanije, šurovanje s Britancima koji im 1915. obećaše, a ni to im ne bijaše mrsko, dijelove BiH i Hrvatske ili Veliku Srbiju, pokretanje Jugoslavije 1918. i prosinačke žrtve što ih prouzroči djed Vesne Pusić, pomamljene nesuđene tajnice UN-a, raspad prve Jugoslavije i dolazak slobode koji velikosrbi nastojaše spriječiti ustankom u Bjelovaru, Mostaru, Čapljini..., uspostava NDH i nastavak ustanka... Dođosmo do spomenutog Pupovčeva početka i kasnije povijesti koja je po mnogima bila drukčija nego je on odčitava. Što ćeš, zaigrao se čovjek loveći nestvarno.

Sličnim igrama, što mu to treba govore mnogi, pridružuje se i Milan Bandić. Dramatično i svečano najavi da je završio Drugi svjetski rat. Zbog toga bi trebalo ostaviti po strani takve teme, a prihvatiti se nekih stvarnijih. Očito zaboravio onaj Titov lik na suvratku svoga kaputa prije određenog vremena, zaboravio i naziv jednog od najljepših zagrebačkih trgova po dokazanom svjetskom zločincu, na visokom 10. mjestu, Josipu Brozu Titu ili bravaru Joži. A zaboravio i neiskopane grobnice njegova zločina po čitavom Zagrebu kojemu je gradonačelnik. On bi očito zacementirao stanje zgrade koja se neprestano urušava, zgrade jugoslavenstva. Desetljećima su gradili svoju proširenu stvarnost i htjeli bi da povjerujemo u nju bez zadrške. E, moj Milane! Jedan od tumača današnjih društvenih gibanja reče: »Ljudi ulaze u ove lažne svjetove i njih ne zanima što se događa vani, ne zanima ih politika, umjetnost, društvo, postaju sve nezainteresiraniji, gluplji... Ovo je postalo suvremeno ropstvo. Nestvarni svijet oduzeo vam je slobodu.« Pogodio je. S jugokomunističkom istinom ne ćemo daleko dospjeti.

Papa Franjo također ima problema s proširenom stvarnošću. Kao katoličkog poglavara pokušavaju ga natjerati u lov na pokemone koji izgledaju tako stvarni. Recimo ti ogavni islamisti, pripadnici tzv. islamske države. Odsijecaju glave kršćanima kao muhama. Čovjeku se čini da je blago što god rekne protiv njih. Ustvari, radi se zapravo o pozadini. Nije papa potpalio i pokrenuo njihovu mržnju, ne daje im novac i oružje. Netko je drugi to učinio i sada bi sve htio prodati kroz »sukob religija«. Samo da se papa žešće uključi i sve je tu. Ovi drugi davno su uključeni. Srećom te papa ne nasjeda na ovu priču. Nekada možda nešto nespretno i rekne, ako je istina ono što su prenijeli mediji kojima nije baš za vjerovati, međutim to ne znači da je na suprotnoj strani. Polako. Možda je III. svjetski rat već u ovoj našoj pravoj stvarnosti, kako se papi čini. Mogu ga zaustaviti oni koji su ga pokrenuli, može ga zaustaviti i molitva. Ako ne spadamo u one prve, valjda spadamo u ove druge. Valjda.

Ne bih o tome kamo spadaju neki Ramljaci. Mediji prije Velike Gospe izvijestiše da žele svoj dan općine, Malu Gospu, zamijeniti danom prvog spomena Prozora u povelji bana Tvrtka jer on predstavlja zajedničku povijest i identitet svih građana. Rekoše to na, tako su ga nazvali, međunarodnom znanstveno-stručnom skupu u povodu 650 godina prvog spominjanja imena toga grada. Izrečeno podrži općinsko vijeće sastavljeno od vijećnika HDZ-a 1990, SDA i HSS-a na čelu s načelnikom Ivančevićem. Pred nama su lokalni izbori u listopadu pa ćemo vidjeti što će reći Hrvati i Hrvatice koji štuju Malu Gospu. Nešto mi se čini da su im obrve namrgođene. Što ćeš, puk je često bio drukčijeg mišljenja od svojih nazovi elita.

Na Groblju mira na Bilima, visoravni između Mostara i Širokog Brijega, izgleda da je došlo do suglasja puka i barem jednoga dijela političkih, gospodarskih i inih elita. Podiže se spomen područje u čast naših palih u zadnjim ratovima. Kosturnicu će ispuniti posmrtni ostatci nepoznatih žrtava, a prostrano ozemlje groblja bijeli križevi kao spomen na one koji su na nekom nepoznatom mjestu posijali svoje kosti. Potpuno u skladu s kršćanskim zasadama, a i u skladu s onim što nam navješćuju europske političke elite. Svjesnima među njima uspjelo je 23. kolovoza proglasiti Europskim danom sjećanja na žrtve totalitarizama: nacionalsocijalizma, fašizma i komunizma. Ujedno su pozvali na lustraciju ili osvjetljavanje prošlosti da se to više nikada ne bi ponovilo. Međutim, naše političke elite s obje strane granice za to puno ne mare. Riječ je naravno o onima koji su nasljednici takvih totalitarnih strujanja. Umjesto da se pokaju ili sklone u stranu, oni neumoljivo rastaču društvo svojim lažnim kozmopolitizmom i naivnom pričom o zatucanom domoljublju. Baš bi im trebalo pokazati na izborima tko je zatucan, reče jučer jedan susjed i poče ih nabrajati. Nije teško pogoditi taj njegov popis, zar ne?

Srušiti nam je stvarno na predstojećim rujanskim izborima, izvanrednima, ove što nas neprestano uvlače u zlokobnu proširenu stvarnost uz pomoć ovih ili onih zakulisnih sila. Dosta je bilo. Kad su već kozmopoliti, neka idu po bijelom svijetu. Ovamo neka ostaju djeca naših poštenih težaka, ribara, poljodjelaca, građevinara... Tada će nam domovina procvjetati i u njoj će svatko imati i kruha i ruha.

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 25. kolovoza 2016.; glasbrotnja.net, 26. kolovoza 2016.