Ne znam što je ispod Hasanbegovićeve kape, koju izgleda uopće ne nosi. Petokolonaši mu je staviše na glavu, dreknuše da je ustaška pa povedoše raspravu o tome. Sve ubrzo bi raskrinkano, a oni mrtvi-hladni opet dreknuše da nije ni važno, važne su misli ispod nje. I dreče li dreče do dana današnjega. Osokolilo ih što su se netom prije toga riješili ministra Crnoje. Dreka upalila. Ali sve nešto zastade te potaknuše prijatelje po inozemstvu. Izgleda da ni to nije uspjelo, iako nas jedan portal, koji se prodaje pod desno, uvjerava da jest. Navodno su predsjednika vlade Oreškovića, kad neki dan bi u Beču, pozvali u stranu i rekli mu da je otpisan jer je dopustio ustaštvo u državi. Na vlast će ponovno doći SDP, a HDZ odlazi u ropotarnicu povijesti. Sve bi se trebalo dogoditi u ožujku, ne upamtih je li na početku, sredini, kraju, i koje godine, nije valjda ove! Što učini samo jedna nepostojeća kapa! Čim ovo završim otići ću pogledati da slučajno onaj hrvatski grb na mojoj kapi u ormaru ne sliči na kakvo slovo, ono neko tamo s kraja abecede. Gluho bilo.

Hoće li se spomenuto zbiti u ožujku ne znam, ali izgleda da hoće posjet engleskog princa Charlesa i nekadašnje mu ljubavnice, a sada supruge Camille. Čekamo da nam kažu, valjda ne dvojimo da hoće, zbog čega tako prezaposlen želi prolunjati ovim krajevima. Predstaviše ga, naime, kao onoga koji nikada ne uzima slobodan dan, čak ni za Božić. Životno mu je geslo navodno »Učiniti svijet boljim mjestom za život, a takav posao ne priznaje odmor«. Dok se to ne dogodi, stvarno bi me zanimalo zbog čega ovamo dolazi? I što to ima zajedničko Hrvatska, Kosovo, Crna Gora i Srbija da im se zajedno uputio u pohode? Nije valjda zbog jugoslavenske prošlosti, ta to smo odbacili od sebe prvom prilikom koja nam se ukazala. Hrvatska je u Europskoj uniji, pripada nekom drugom svijetu, kojemu će možda, još jedanput možda, pripadati i te ostale države dalekog dana. Ili se želi ispričati za Bleiburg? Odmahnuo bih tu rukom, ma što god to značilo.

Svoj pogled svrćem, po tko zna koji put, suvremenom progonstvu kršćana. Došlo je dotle da je čak i Europski parlament zločine nad kršćanima u Iraku i Siriji nazvao genocidom. Ponovno to čitam i pitam se ima li ikakva odjeka. Gledajući događaje izgleda da nema. Pakleni plan ide dalje. Njegovi tvorci duboko su u sjeni. U njihovo ime isprsio se i Charlie Hebdo kojemu islamisti izrafalaše članove i neke poslaše, mi bismo rekli, Bogu na račun. A oni prikazaše na jednoj od naslovnica kršćanskog Boga s kalašnjikovom u ruci. Samo oni znaju po kojoj logici. Slična logika navela je i FIFU da na Neymarovoj glavi cenzurira natpis »100% Isus«. Valjda u ime ljudskih prava, na koje tako prisežu, što li! Kao da ih nemaju i desetci tisuća masakriranih suvremenih kršćana i preko milijardu onih koji su, hvala Bogu, živi!?

Svijet je zaista uskomešan ovih dana. Neki predviđaju očiti Treći svjetski rat, jer onaj prikriveni izgleda već traje, pa i uporabu nuklearnog oružja. Bilo istine u tome ili ne, čovjek se smrzne na te riječi. Kamo nestade ljudska odgovornost, kamo nestadoše svi ti lijepi govori ovih pustih godina? Otišlo izgleda u vjetar, kao i mnogo toga drugoga. Da nije, ne bi jedan opskurni portal u hrvatskom narodu dreknuo da ministar znanosti Predrag Šustar mora dati ostavku jer je jednom izjavio da Bog može biti dizajner svijeta. Navodno su znanstvenici u šoku. Nisam znanstvenik, ali ja jesam. Mislim, zbog njih. Zar to netko može dovesti u pitanje? Ta toliki su znanstvenici posvjedočili da je to upravo tako. I što sad?

Sustav katoličkih škola za Europu očito ima odgovor, kao što između ostaloga svjedoči primjer Žepča. Tamo salezijanci imaju svoj školski centar i osposobljavaju mladež za budućnost. Ne lažu im da Boga nema, ali se i ne šokiraju ako to ne mogu shvatiti. Imaju slobodnu volju i odgovornost za svoj život. Pa izaberi. A takvih centara u BiH je sedam, kad im dodamo slične ustanove u Hrvatskoj vidimo da je to snaga koju će teško biti zaustaviti. Njihova je budućnost, barem u našim krajevima.

Otuđeni mediji u hrvatskom narodu ne će se s ovim složiti. Oni ne ustrojavaju hrvatskog čovjeka, oni nastoje da to ide po načelu uštrojavanja. Uništi klicu života pa neka se on onda junači. Jedan hrvatski politički komentator usporedi to s Trojanskim konjem. Nalazimo se u Nato savezu, ali nam određeni mediji vuku na rusku stranu. Gledano naravno geopolitički. A gledano s profesionalne strane, može se primijetiti da su itekako zavisni, unatoč tome što si vole tepati da su nezavisni. Tako su zajedno s današnjim umreženim medijima prešutjeli da je na Filipinima, nedavno, više od dva milijuna ljudi u povorci slijedilo Tijelo Kristovo. Radilo se o proslavi 51. međunarodnog euharistijskog kongresa. Za njih to nije bila vijest. Ipak, i ovo je dokaz da je nisu uspjeli skriti. A probuđena duhovna snaga u kršćanskom svijetu dokaz je da dobro nadvladava zlo, čak i onda dok se ono prsi kako pobjeđuje.

Očito, nikada se ne treba dati ustrašiti i prikloniti se kompromisu. On je život bez života. Treba ustati u pravi čas i zgrabiti slobodu. A sada je takav čas!

Miljenko Stojić

hrsvijet.net, 19. veljače 2016.; glasbrotnja.net, 20. veljače 2016.