Gledajući ovih dana što se događa u hrvatskom društvu i svijetu na um mi padoše pravilnici SDB-a (Službe državne bezbednosti). Jest da nje više nema, ali ima njih. Dopali mi ruku pa sam ih prebirao. Nema što, sve stručno obrađeno. Puštanje laži, poluistina, uhođenje, vrbovanje, vođenje prema zacrtanom cilju a da netko toga uopće nije svjestan... Zaboli te jednostavno u želucu i počneš odvrtati film.
O ovim pravilnicima očito ništa ne znaju u katoličkoj pučkoj školi Srca Isusova u mjestašcu Atherton, blizu Manchestera. Proglasiše svoju školu »gay-friendly« (bez predrasuda prema homoseksualcima). Naravno, ne ostaše na tome. Počeše djecu poučavati homoseksualnim stavovima pa i preko bajki, ne više o princu i princezi, nego o dvojici prinčeva. Živješe ta dva princa, sretno i zaljubljeno, je li, svoj dugi vijek. A roditeljima o tome ništa prije toga ne rekoše. To im priopćiše tek njihova djeca.
S tih krajeva, odakle dođe ovih dana k nama princ Charles i njegova Camilla, zakoračimo među naše prosvjetitelje. Onako preko Mosta. Vidim da su se riješili Milijana Brkića, barem tako misle, nesuđenog ministra branitelja. I pilatovski peru ruke, zajedno s predsjednikom Vlade Tihomirom Oreškovićem. Baš lijepo, ta korizma je, treba se uživjeti u događanja Velikog tjedna. Samo, kad pijetao zakukuriče, a zakukurikat će, hoće li se pojedini znati udariti u prsa poput Petra? On je bio ostavio Isusa na cjedilu, neki drugi danas ostavljaju hrvatske vitezove i hrvatski narod isto tako na cjedilu. Uzalud puste godine u kojima je taj nauk trebao biti usvojen.
Dok čitam trenutne napise o Milijanu Brkiću, kao da između redova probija rečenica: Mora mu se tako dogoditi kad se ne zna prilagoditi, pribjeći kompromisu. A da ga se pritom hvali, ruku na srce, hvali. Te istinski je ratnik, ratni put mu je besprijekoran, te... No, da je pristajao, i da su njegovi suborci pristajali, na kompromise čiji bi ministar sada bio Tihomir Orešković i kakvim bi se mostom pojedini kitili?
Idemo još malo na suvremena kretanja i prilagođavanja. Katoličku Crkvu, a traje to i dalje, žestoko optužiše za pedofiliju. Među inima u tome se proslavi famozni BBC. Kad njihova legenda, voditelj Jimmy Savile, dođe pod svjetla pravih reflektora, otkri se da je notorni pedofil te da je počinio jedan od najvećih pedofilskih zločina u povijesti. Dubokim mukom umukoše o tome. Nadajmo se da se time ne će početi hvaliti, kao, najbolji su i u tome, jer mnogo čime drugim se hvale. A tamo gdje su njihovi zakoračili čizmom dobro znaju gdje je istina. Žao mi tih zaboravljenih ljudi koje žrtvuju u ime demokracije i napredka, iako se ponekada nešto i pokrene. Početkom mjeseca učini to Vijeće sigurnosti UN-a. Njihove plave kacige, poglavito u siromašnijim afričkim zemljama, bavile su se pedofilijom i silovanjem. Čovjek se spontano upita, a kakvi su bili kod nas? Ne čujem da o svemu išta reče Camilla, jer ona se, napisaše, time bavi. A ništa nije rekla ni o Bleiburgu. Valjda da bi se ujedinio »region«, a s Hrvatskom što bude.
Iz svega, dakle, proizlazi da se sve spontano ne odvija kako bi nam moglo izgledati na prvi pogled. U slučaju one spomenute škole kraj Manchestera možda je zaista tako. Kompas im se jednostavno pobrkao. Umjesto pravilnog odnosa prema svakome, pa i prema homoseksualcima, oni počeše zastupati njihove stavove. I još rekoše da su na to vrlo ponosni. Pa ti svakome povjeri odgovornost!
A i nije ovo prvi put da poneki u Crkvi jednostavno zastrane u svome ćudorednom, etičkom zanosu. Tako su većinom prije zataškavali pedofilske skandale misleći da će time pomoći Crkvi. Pa su se oni množili, dok neprijatelji nisu zaključili da je vrijeme objave. Kod nas su se zataškavali primjeri suradnje s jugokomunizmom. Pa se dogodilo da je Crkva rastakana, i još takvi to čine samo što ih je naslijedio drugi gospodar. Taj je umiven, dotjeran, svjetski. Blještavilo. Da oči budu zaslijepljene, pamet zapriječena. Čisti primjer iz pravilnika SDB-a.
Zaista, i u skladu s korizmenim porukama, očistiti nam je našu dušu i našu sredinu. Stati ponizno pred Boga i znati da je on jedini naš kompas. Nisu to lica s naslovnice, tajkuni, političari na visokim europskim plaćama. Jesu, ako i oni sami znaju tako stati pred zajedničkog nam Boga. Znaju li? Ostavimo otvorenim to pitanje prisjećajući se da nije kršćanin svatko onaj tko se busa u prsa, a nakon toga ne zna vući kršćanske poteze ili se toga boji. Kršćanin je uistinu ponizan, ali i čvrst poput kremena. Umjesto kompromisa nudi viziju izgradnje boljeg društva i spreman je sam ju slijediti. Od oružja pritom mu je poglavito krunica u ruci.
Miljenko Stojić
hrsvijet.net, 16. ožujka 2016.; glasbrotnja.net, 16. ožujka 2016.; Jasnoća pogledâ, Radiopostaja »Mir« Međugorje, 23. ožujka 2016.