Rukom je naravno najlakše odmahnuti, ali što onda? Čeka nas gola svakidašnjica. Treba joj se znati suprotstaviti, prozreti njezinu duhovnost i prema njoj se odrediti. Mislite da je bezduhovna? Zacijelo nije! Čak i onda kada kaže da ni u što ne vjeruje, ona je duhovna. Vjeruje barem u to ništa. Mnogi su teolozi o tomu puno toga rekli. Ja bih spomenuo samo jednoga: Brunu Fortea. Napisao je izvrsnu knjigu Teologia della storia (Teologija povijesti). Kako je samo osmislio zbrku povijesnih događanja! Poslije njezina čitanja spremniji smo prihvatiti svakodnevne povijesne hirovite skokove.

Što čita naša spomenuta slavna ličnost, stvarno ne znam. Znam samo da pokušava biti mjerilo svih događanja na ovim prostorima. Tumači, poučava, kori. Buni se zbog povreda ljudskih prava. A ne tako davno kidao je križiće s lančića djeci u srednjoj školi. Sada valjda misli da se to zaboravilo, što li? Radije bih rekao da on misli da su ljudska prava za njega i slične. Kao i nekada, tako i sada, on nemilice gazi ljudska prava drugih da bi za sebe priskrbio neko mjesto koje mu po njegovom mišljenju donosi tvarne probitke. Stvarni gospodari na ovim prostorima prihvaćaju ga zbog jedne jednostavne stvari: zna klimnuti glavom uvijek kada je to potrebno. Potrebno naravno u skladu s njihovim mjerilom stvari. A je li ono i naše mjerilo?! Duga je to priča, zar ne?

Isto tako ne znam svrstava li se ova naša slavna ličnost u ljevičare, desničare… Znam samo da on nije naš Rocco Buttiglione. To je onaj čovjek koji se nije odrekao svojih uvjerenja da bi bez poteškoća zasjeo u stolicu povjerenika za pravosuđe, građanske slobode i sigurnost u budućem Europskom povjerenstvu. Zbog toga se na njega obrušila koalicija lijevih stranaka u europskom parlamentu. Kako su samo zapjenjeno branili svoje stavove, odnosno ljudska prava! Buttiglione valjda na njih nema pravo. Nije važno što bi on spadao u desničare. Moglo se dogoditi i obrnuto. Načelo je važno. Uostalom, još ne mogu uprijeti prstom da je do sada negdje ugrozio ljudska prava. No, poteškoća je u tome što otvoreno želi govoriti o svojim stavovima, raspravljati o njima kao što se raspravlja i o svemu drugome. Što sada?

Očekivao sam i očekujem, unatoč svemu, da međunarodna predstavništva brane ljudska prava svakoga bez obzira pripadao ljevici, desnici ili ne znam kakvoj podjeli. U tome im ne će pomoći ljudi koji samo znaju klimati glavama da bi se domogli što boljeg položaja. U tome će im samo pomoći ljudi od stava poput Rocca Buttiglionea. Takvi su stameni, mirni i ljudski. Od njih se ne okreće glava na ulici.

Miljenko Stojić

Radiopostaja »Mir« Međugorje, Riječ po riječ, Međugorje, 1. studenoga 2004., 21.00 - 21.45