U DOSLUHU SMO

Stoljeća huje dolinom,
kralj Tomislav jaše planinom,
zemljama naroda hrvatskog,
uzdama konja pritežući.

Kucnuli su novi dani,
nismo u roblje prodani,
mladež stigla s vojne,
bodež mrski slomljen je.

Baština nam ponovno cvjeta,
bit će nauzgor dok je svijeta,
dijete širom otvara oči,
posvete nam stižu s nebesa.

Kraljica se Mira smiješi,
krunicu nam u ruke davši,
znak pobjede i snage,
mrak hudi iza nas je sada.

Samo pred Bogom klečimo,
toga se uvijek sjećamo,
žar ljubavi i mira plamsa,
dar je to srca slatka.

NA SVOME

Šaku zemlje polako uzima,
curi mu gipko kroz prste,
tako suha i nekako tuđa,
hoće li roditi, Bože?

Sklopio ruke na molitvu,
poput nekada svojih pređa,
ima još im izlizani molitvenik,
baka mu je pričala o svemu.

Oblačci se igraju nebom,
vreva u obližnjem kafiću,
težak umoran ide kući,
razdragano čekaju ga djeca.

Dani klizili svojim tijekom,
slasne lubenice mirisale u domu,
opustjela sastajališta u mjestu,
u tuđim se zemljama radi.

                          Miljenko Stojić

Grgurovi hukovi, Općina Ravno – DHK HB, Ravno, 30. kolovoza 2025., str. 34. – 35.