Šumi vjetar u krošnji hrasta,
šumi sjećanje u našim njedrima.
Brigom odzvanja dječja veselost,
Brigom ponosno stupaju roditelji,
jer ovo je njihovo sveto obranjeno tlo,
jer ovo je njihov predragi dom.

Kraljica Teuta imaše ladanjski dvor,
uz grgoljenje Borka i šum Lištice.
Čuo je za nju kralj Tomislav,
narod mu dojaha u ove krajeve,
ono kad bi velika seoba ljudstva,
krštavahu se u mokarskoj bazilici,
snovaše snove i pjevahu svoje pjesme.

Bi to narod razliven Humom,
razliven Bosnom, razliven Slavonijom,
razliven Dalmacijom, razliven Istrom,
i Bačkom, i Banatom, i Srijemom,
i Bokom hrvatskom svetom kotorskom,
na sve četiri strane bijelog svijeta,
od našeg Jadrana do Drave i Drine.

Nalegoše horde s Istoka kao mraz,
ofuriše taj lijepi cvijet hrvatski,
utrobu mu čupaše ali ne iščupaše,
kraljevstvo njegovo očvrsnu u krvi.

Pita dijete što to bi devedesetih,
a brat ga uči da pobijedili smo,
kao ono stoljećima prije toga,
kao ono u zadnje olujno vrijeme,
ponosno stišćući očev hrvatski grb,
ostao mu nakon što ga zamete rat.

Gospa u plavom milo s postolja gleda,
ovo je njezin narod i njezin dom.
Raduje se podizanju novoga svetišta,
onima ubijenima zvjezdovite '45.,
svojom krvlju svjedočili su vjeru,
oprali domovinu i poškropili nas,
da budemo stameni kao oni,
a bit ćemo uz Gospinu pomoć.
Molitva po molitva slažu se obrisi,
dolaze hodočasnici Njoj i mučenicima.

Živi Široki Brig svoju svakidašnjicu,
uz pjesmu cvrčaka i miris šipaka,
još mu je dugo tu biti i pamtiti,
a i nama zajedno s njim.

                                  Miljenko Stojić

Široki u srcu! – 35. godina Zavičajne zajednice Široki Brijeg, KD Lisinski, Zagreb, 16. studenoga 2025. (2.38.20 – 2.41.22); Vitko, XVIII., 24, Široki Brijeg 2025., str. 96.