NAIZGLED

Print Friendly, PDF & Email
Svaka veljača duboko odjekne u srcima Hrvata, posebno onih što nastanjavaju Herceg Bosnu. Komunisti su 1945. u tom vremenu nemilosrdno gazili njezinim ozemljem. Govorili su da tjeraju mrskog neprijatelja. I punili usput nebrojene jame tjelesima onih koje su imali na svojim popisima. A njih su sastavljali njihovi ilegalci i pristaše na tom istom ozemlju. Bila je to ulaznica za kasniji povlašteni položaj u društvu. Jer oni su doprinijeli da svane zora slobode. I uspostavio se krug poslušnika gospodara iz sjene, tamo preko mrkih brda i granica. Devedesete godine prošloga stoljeća pomrsiše račune, jer dečki u tenisicama i s krunicom oko vrata nisu vodili visoku politiku. Oni su se tukli za slobodu i osvojili je. Pa su onda oni iz sjene htjeli da ju izgube. Proglasili su ih zločincima, lovili kao zečeve, huškali medije na njih. Ali izdržaše dečki i to te ovih dana njihov sud morade potvrditi da su ih napali velikosrbi i JNA, da je bilo genocidnih radnji, tako rekoše, nad njima, da je... Nismo bili zadovoljni svime, ali imamo slobodu. Nije to sloboda »naizgled« kako smo je imali u komunizmu, sad je ona prava. Bitka za nju trajat će i dalje, zapravo nemoguće je da ikada prestane. Zlo je uvijek bilo i bit će protiv dobra. Zbog toga radujmo se slobodi i njome krčimo svoje puteve kroz šumu svakodnevnih i običnih i političkih odnosa.

Opširnije...

ZA NJU

Print Friendly, PDF & Email

Ovaj ogled nisam mislio pisati. Računao sam neka prođu trenutni izbori za hrvatsku predsjednicu, predsjednik po svemu sudeći ne će biti, pa ću nakon toga malo razmisliti o svemu. Ali pade mi na um da bi to bilo oportunistički. Lako je pametovati nakon svega. I zbog toga se prihvatih pera, imajući na umu da bismo u sljedeću nedjelju, odmah to recimo, zacijelo trebali izići na te izbore. Raznorazni bi htjeli da ostanemo kod kuće, ali ne smijemo to učiniti zbog onih koji su pali u borbi za našu slobodu, zbog onih koji su ostali trajno narušena zdravlja u toj borbi, zbog onih koji će nas jednoga dana pitati gdje smo bili u ta vremena.

Prisjećam se prošlog kruga izbora. Najviše glasova dobiše trenutni hrvatski predsjednik Ivo Josipović, koji voli šetati po nekakvom »regionu«, i Kolinda Grabar Kitarović, čvrsto povezana sa zapadnim strukturama. Kod prvoga ne bi nijedne hrvatske zastave u prigodi slavlja. Mahali su nekim krugovima u boji, kao na kakvoj otkvačenoj tv predstavi. Kod ove druge itekako bi hrvatskih zastava. Mahalo se njima u ozračju slavlja, častilo domovinu i državu koju imamo. Ništa čudno, na Zapadu tako svi čine: i Englezi, i Amerikanci, i Nijemci, i Poljaci, i Talijani... da više ne nabrajamo. Jedino, dakle, Josipović i društvo misle drukčije. Za njih je hrvatska zastava simbol dijeljenja. Još gore, čisti nacionalizam. Naučili to u prošlo hudo komunističko vrijeme i nikako s tim prestati. Što ti je odgoj. Da su ikada patili za svoju domovinu, za tu zastavu, drukčije bi razmišljali.

Opširnije...

U KASNI SAT

Print Friendly, PDF & Email

Još uvijek negdje po bijelom svijetu prosvjeduju muslimani, još uvijek negdje crtači izruguju njihove svetinje. Savršen okvir za mržnju. Samo, kome on treba?

Puklo je kao grom iz vedra neba. Dvojica braće Kouachi izrešetaše redakciju navodno satiričnog časopisa Charlie Hebdo. Ni za koga prije od njih ne čuh. Ali sada postaše planetarno popularni. Braća izgubiše glavu, redakcija umanjena za 12 pobijenih članova nastavi dalje. Ulicama zapadnih gradova zavaljaše se prosvjedi, u korist časopisa, naravno. Vikalo se: »I ja sam Charlie«. Tutnjava se pojačavaše kroz medije. Stvori se psihoza delirija. Tko će se usuditi ne biti Charlie!? Papa Franjo hrabro ohladi događanje. Onima što crtaše reče da nemaju pravo izrugivati ničije svetinje, a onima što pucaše poruči da se ne može ubijati u Božje ime. I imaše potpuno pravo, iako mi se previše ne sviđa kada netko dijeli poduku i jednoj i drugoj strani. No, sada je takvo stanje. Očuli su se zli bubnjevi i potrebno ih je zaustaviti.

Opširnije...

NAKON SVEGA

Print Friendly, PDF & Email

Kažu da su svjetske agencije objavile da je »anarhist« Ivan Vilibor Sinčić najveće iznenađenje prošlih predsjedničkih izbora u državi, određeni vole reći republici, Hrvatskoj. Kako se uzme. Meni je veće iznenađenje izborni ishod trenutnog predsjednika Josipovića. Ništa nije napravio za pet godina, zapravo napravio je mnogo u suprotnom smjeru, pa opet dobi gotovo 39% glasova. Još se ne zna je li tu bilo i onih duhova glasača ministra uprave Arsena Bauka, ali opet što je previše, ljudi moji, previše je. Zar toliko ne volimo svoju domovinu? Josipović je sve učinio da nas podijeli na partizane i ustaše, domobrani su opet ostali negdje po strani. A ni jedni ni drugi nisu temelj suvremene hrvatske države, nego su to bojovnici iz Domovinskog rata. Upravo sam dočitao knjigu Miroslava Međimurca »Lovac na generala«. Istina prošlih godina iznesena je na dlanu. Pobijedili smo komunizam devedesetih godina prošloga stoljeća, mislili da ćemo živjeti od te pobjede, ali umri prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i sve pođe nizbrdo. Umiješaše se neki igrači sa strane pa se povede druga politika. Nesta stranke koja bi branila hrvatske probitke, mnogi uskočiše u kola za drugoga. Ako si htio ostati na pravu putu, morao si patiti.

Opširnije...

Osobno