PRAVEDNOST, MANI KOREKTNOST

Print Friendly, PDF & Email

Izgleda kako je danas svakome jasno da se događaju epohalne promjene u ovom svijetu koji je za neke još malo pa globalan, za neke još ima nade da će ostati podijeljen na države kao obitelji u nekom selu. Pojava novoga američkog predsjednika Donalda Trumpa unijela je zamah u preispitivanje dosadašnjih odnosa. Gledajući s kršćanske strane Trump budi nadu. Već su mrvicu jenjali progoni kršćana po cijelom svijetu. Za vrijeme prethodnog predsjednika, Baracka Obame, progoni su rasli tako da je prošla, 2016., bila najgora za kršćane. Oko 215 milijuna njih diljem svijeta bilo je proganjano na ovaj ili onaj način, uništeno je ili oštećeno oko 1.200 crkava. O svemu je izvijestila nevladina organizacija Open Doors. I što sad? Europski parlament u Strasbourgu kao nešto je o tomu raspravljao. Usput su se čudili određenim Trumpovim potezima. Izgleda najbolje je poslušati papu Franju i pustiti čovjeka da još malo djeluje pa onda izreći određeni sud o njemu. Da bude bolji, možda se češće pomoli i Melania, Trumpova žena (koja no po redu), jer u posljednje vrijeme to zna činiti i javno, recimo prošli tjedan na Floridi.

Opširnije...

SVJEDOCI

Print Friendly, PDF & Email

Tri mudraca dođoše s Istoka i doniješe mu darove. Tako nam pripovijeda Sveto pismo o prvim Isusovim danima. A što nam danas dolazi s Istoka? Dolaze nam vijesti o ubijenima i protjeranima, među kojima su mnogi kršćani, dolaze nam vijesti o razrušenim domovima, dolaze nam neki koji postavljaju bombe ovdje kod nas na Zapadu, pucaju u nas ili se prema nama zalijeću kamionima. Naizgled sve jasno. A nije.

U SAD-u na predsjedničkim izborima pobijedi Donald Trump. Još prije toga o njemu počeše kružiti ovakve i onakve priče. Kad ih čovjek sabere, dobije dojam da se treba što dalje odmaknuti od toga čovjeka. Tako obznaniše oni najglasovitiji mediji. S druge strane izvijestiše nas da je Donji dom američkog parlamenta ovih dana odobrio čipiranje ljudi. Kao, odnosilo bi se to na one bolesne, da im se olakša život. No, korak do čipiranja svih ljudi odatle nije dalek, znamo to dobro. Pitanje, pak, tko je bolestan još je zastrašujuće. Jesu li to i oni koji se »sustavno opiru Vlasti«, kako glasi jedna od najnovijih dijagnoza bolesti. I tko će biti taj tko će propisivati te dijagnoze? Pozornik na ulici, netko iz tih zakulisnih nevladinih udruga, novi soj liječnika?

Opširnije...

LAŽNIH ZVIJEZDA SJAJ

Print Friendly, PDF & Email

Proslavismo 25. obljetnicu međunarodnog priznanja države nam Hrvatske. I opet su oni bili na drugoj strani. Jugoši. Na svečani koncert ne dođoše bivši predsjednici Stjepan Mesić i Ivo Josipović, bivši predsjednik vlade Zoran Milanović i bivša ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Bilo ih je još iz toga kruga koji nisu došli, ali ovi su vodili Hrvatsku u zadnjih 15 godina. Očito po načelu ponašanja s početka devedesetih. Hrvatski puk, na čelu s predsjednikom Tuđmanom, zaželi se zavazda odvojiti od Jugoslavije, a oni iziđoše iz dvorane Hrvatskog državnog sabora. Kad se dočepaše vlasti, nastojaše nas ponovno vratiti u vode gdje smo nekada bili, na njihovu žalost prekasno. Prošao pravi vlak, a oni se mogu voziti samo u onom nalik nedavnom srbijanskom što se uputi prema Kosovu pa ga vratiše nazad. Procesi u svijetu očito idu u nekom drugom smjeru.

Opširnije...

NEKIM VALOVIMA

Print Friendly, PDF & Email
Kako bi bilo lijepo prespavati neka vremena. Recimo ova sadašnja. Ali to je nemoguće. Naš biološki sat neumitno otkucava i dolazi vrijeme buđenja, ono kod našega Nebeskog Oca. Zato nam nema druge nego se uhvatiti u koštac sa svim poteškoćama oko nas. A ima ih, znamo to, bezbroj. Jedna od najtežih je ovo neprestano curenje prema vani. Kao nekada u hudo jugokomunističko vrijeme. Naseljavamo nečije tuđe krajeve, a svoje ostavljamo praznima. Tužno, da tužnije ne može biti.
 
Kad ono poče Domovinski rat, u Vukovaru su drukčije razmišljali. Nisu se dali otjerati sa svojih pragova, čak i onda kada su ih pregazili golom silom. Zbog toga je Vukovar ostao našim nesputanim krikom za slobodom. Ne razumije to sanja Modrić u Novom listu. Ona ovih dana dreknu da komemoracije, kao do sada, u Vukovaru moraju prestati. Kome trebaju ti mimohodi sa zastavama, transparenti da Vukovar nikada ne će pasti, žalobna lica... Umjesto toga, ona bi 18. studenoga pustila ljude da se smiju, puštaju zmajeve, trče maraton, slavila uspjehe u fizici i umjetnosti...

Opširnije...

Osobno