O NAMA, S ONU STRANU GRANICE

Print Friendly, PDF & Email

O NAMA, S ONU STRANU GRANICE

Još prije 15-ak godina pisao sam kolumnu za časopis DHK-a The Bridge / Most. Tema: Motrenje književne zbilje u Herceg Bosni, BiH. I bio sam žalostan ovih dana kada sam prelistavao te zapise. Vrijeme kao da je stalo, ili se čak vratilo nazad, jer tadašnje okolnosti jesu i naše sadašnje okolnosti. Bit će ti redci zbog toga u potki ovoga moga ogleda.

Kažu da je Bosna i Hercegovina čudna zemlja. Neki su je čak nazvali »tamnim vilajetom«. Kada je danas čovjek promatra, ne će biti daleko od ovih tvrdnji. Jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda... Ovakvog državnog uređenja nema nigdje na kugli zemaljskoj. Onima koji žive u Herceg Bosni, BiH jedina je utjeha da to nisu birali. Morali su sve prihvatiti, ma kakvim god riječima bilo opisivano i ma kako god se pritom osjećali. U ovakvom državnom uređenju najtješnje je najmalobrojnijem konstitutivnom narodu. U ovom slučaju hrvatskom. A da apsurd bude veći, baš je taj narod nekoć bio najzastupljeniji ili jedini u BiH, baš je taj narod prvi počeo standardizirati svoj jezik i tako učvršćivati osjećaj svoje pripadnosti. Isusovac Bartul Kašić još 1604. piše prvu hrvatsku gramatiku štokavskom ikavicom koja se tada ponajvećma govorila na prostorima BiH. Pape, ili tadašnja međunarodna zajednica, određuju i koje je ozemlje gdje se taj jezik govori. Povijest, dakle, tako kaže. A što kaže sadašnjost?

Attachments:
Download this file (o-nama-s-onu-stranu-granice.pdf)o-nama-s-onu-stranu-granice.pdf[ ]1361 kB

Opširnije...

PUTOKAZI

Print Friendly, PDF & Email

S proljećem dođe polako i uskrsno vrijeme. Ma baš lijepo, ljudi moji! Mislim na ovaj vidljivi okoliš, onaj nutarnji je sasvim nešto drugo. On ovisi o tomu kakve smo putokaze postavljali ili ih postavljamo u svomu životu. Tko razumije Uskrs, trebao bi razumjeti i to.

Kao uvod u naše uskrsno vrijeme zapali se, ili su nam je zapalili, crkva Notre Dame u Parizu. Oni koji nastoje ne biti politički korektni kažu da je netom prije toga u Parizu i u cijeloj Francuskoj bio velik broj napada na crkve. Različiti su odgovori na to što se zapravo događa. A meni se, ipak, čini samo jedan. Još prije nego što je sve ovo počelo zapaljena je vjera u Francuskoj. Srca, ona ljudska, ostala su tamo zgarišta i ruševine. Uzalud što je Francuska revolucija drečala: liberté, égalité, fraternité (sloboda, jednakost, bratstvo). Upravo je ona nemilosrdno čekićala vjeru svojih Francuza. Ubila je na tisuće kršćana i proglasila »kult razuma«. Crkvu Notre Dame je obeščastila i u nju postavila bludnicu. Htjela je državu bez Boga, s njima kao elitom na čelu. I dobili su, a i mi s njima, što su dobili.

Ni hrvatskom se društvu s obje strane granice ne piše puno bolje. Mlatnuše ga, između ostaloga, onom Istanbulskom konvencijom i ono još uvijek glavinja. A tako su se pohvalili i još se njome hvale! Nema tu mjesta nekom velikom čuđenju. Moralo se nešto takvo dogoditi kada metla lustracije nije odradila svoj posao. U raznim državama kojima naša elita zna pametovati lustracija je proizvela i proizvodi odlične uspjehe: u Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Njemačkoj... I zbog toga smo bolesno društvo. Ne mogu totalitaristi izgrađivati demokratsko okružje u kojem kažemo da živimo. Oni znaju samo za zlosilje i ništa više. Ljudska suosjećajnost njima je tuđa, a o božanskoj da ne govorimo.

Opširnije...

GLAVU GORE

Print Friendly, PDF & Email

Travanj u našoj domovini svugdje lijepo miriše. Posebno, čini mi se, ovdje na Širokom Brijegu. Miješa se simbol i priroda. Osjećaš se povlašten jer tu možeš biti, poput Židova u Jeruzalemu.

S pristiglim pjesnicima stižu i oni iz naše Boke. Baš mi je drago. Veseli me kada se okupljamo kao narod, kada osjećamo da smo međusobno braća i sestre bez obzira na sve granice i graničare. Predmnijevam, bit će ovo zanimljivo vrijeme.

Kako bi to bilo da se goste ne uvede u srž simbola na Širokom Brijegu. A njih je tu tako puno. Onih davnih godina, 1846., stade se na brijegu iznad rijeka Ugrovače i Lištice uzdizati crkva i samostan posvećeni Uznesenju BDM. Puk i franjevci postaše jedno. Gradili su škole, ceste, vodovod... jer za turskoga vremena nije bilo dopušteno nešto takvo. Zače se tako i grad u podnožju brijega. Onda dođoše jugokomunisti, nesretne 1945. Popališe, razrušiše, franjevce ubiše i zapališe u ratnom skloništu. Poče tako i mučenička povijest Širokoga Brijega. A narod je neprestano hrlio na taj grad na gori, kako tada tako i danas. Unosili smo se u sve to i zaključivali u sebi da uvijek moramo glavu držati nauzgor. Nevolje su prolazne, a naše ponašanje ostaje vječno zapisano na nebesima.

Opširnije...

PODNO ZIDINA

Print Friendly, PDF & Email

Pili smo jutarnju kavu. U Stonu. Opet se družim s pjesnicima. Pitaju me drugi s vremena na vrijeme što će mi to. Kažu da mi je vrijeme uozbiljiti se. Uvijek se tada nasmiješim i onda opet po svomu. Jer, pjesma je onaj najdublji dio nas. Njezini stvaratelji malo su naporniji, ali da se izdržati, zapravo lijepo je s njima. Kao to jutro u Stonu.

One iz naše Boke nešto sam malo upoznao kad smo ono nekih godina išli njima u pohode. Nekako smo stidljivo uspostavljali kontakte, jer previše je vremena između nas. Zbog toga danas s nešto više nestrpljenja očekujem one iz Molisa. Znam za njih, ali ih nikada nisam upoznao. Prolazio sam i blizu tih krajeva, uzalud. Kojim jezikom govore? Ovim našim današnjim ili onim našim negdašnjim, s mirisom povijesti u sebi? Vidjet ću.

Opširnije...

Osobno