KOKA

Print Friendly, PDF & Email

Otišao papa u Latinsku Ameriku. Poznata stvar ovih dana. Jedino je još nepoznato, dok ovo pišem, hoće li kušati koku, točnije rečeno uživati njezino lišće. Navodno to pomaže da se privikne na nadmorsku visinu... tra, la, la. Oni nisu objasnili kakav čovjek postaje nakon toga kušanja, ali jesu oni dobronamjerni. Ljudi nakon koke postaju apatični, šutljivi i nepokretni satima, bez želje za poduzimanjem bilo čega. Postavlja se logično pitanje: Treba li naš papa postati takav, treba li kršćanstvo postati takvo? Dobro, na Zapadu je ono nažalost tu negdje, čast iznimkama. Odavno poznato, ali razmotrimo mrvicu najnoviji primjer zapadnog uživanja koke.

Opširnije...

BILI SU, BILI SMO TU

Print Friendly, PDF & Email

Gledao sam to okupljeno mnoštvo. nazočilo nas je oko 50-ak tisuća, tako sam računao. Austrijska policija kasnije mi dade za pravo, ali ne i ovi naši u medijima. Za njih okupljenih bijaše upola manje. Sjedeći pred tv zaslonima valjda su ih brojili, što li, a austrijska policija to nije uspjela ni iz helikoptera. I sve ovih dana bi tako. Uzalud oči, uzalud pamet, oni su trubili o čistoći jugokomunista i o ćudorednoj nakaznosti onih pobijenih, tu na Bleiburškom polju, duž Križnih puteva i tako do Domovinskog rata. Hajde, nije mi čudno za one koji su ubijali i bili sprovodnici tih razoružanih ljudi, ali mi čudno za medije koje svi koristimo. Lažu li, lažu, kao da su završili školu kod guratelja novog svjetskog poretka. I naizgled nikome ništa. Oni su ćudoredne okomice, mi ostali smo oni s te bleiburške poljane na koje treba navaliti svime što dođe pod ruku pa tko ostane.

Opširnije...

PUHAČI

Print Friendly, PDF & Email

»Ne u crkvu«, vikao je zapovjednik policajaca svojima na Trgu Sv. Marka u Zagrebu. Uzaludno. Prva dva reda odbila su poslušnost. Svećenici na vratima crkve i branitelji iza njih spriječili su ih u njihovoj namjeri. Golim ispruženim rukama. To je Milorad Pupovac, kako prenose mediji, iskoristio da branitelje nazove daviteljima policajaca. Njih nenaoružane prema ovima naoružanima do zuba. Opet kako mediji izvješćuju, taj prvi policajac koji je namjeravao prodrijeti unutra bio je s istoka Hrvatske, druge nacionalnosti. I sada se tu postavlja nekoliko logičnih pitanja. Zar su policijski zapovjednici toliko nesposobni shvatiti da u ovakve vruće okolnosti nikako ne smiju gurati one druge nacije, pa bili i tungužani? Kako to da je dio policajaca odbio zapovjed svojega zapovjednika? Što su svojim upadom htjeli postići, kad su branitelji bili potpuno mirni u tom trenutku i spremali se na počinak? Nitko još nije pružio odgovore na ova pitanja, a mediji nastavljaju rigati vatru protiv ne samo hrvatskih ratnih vojnih invalida, nego i protiv svih hrvatskih branitelja. Da, i što je s medijima? Pita li njih itko zbog čega su zakuhavali atmosferu, da ne uporabimo koju drugu, primjereniju riječ? Nitko ništa. Očito nekome treba i dalje nered u hrvatskom društvu. Zaista je svih ovih 200 i više dana mučno gledati naše ranjene bojovnike pod šatorom u Savskoj 66 u Zagrebu, zaista ih je mučno bilo gledati dok ih jedan dio policije napada s mržnjom u očima, kako su mnogi svjedočili, a drugi bi im se najradije pridružio, zaista ih je mučno gledati kako mole sadašnju jugokomunističku vlast u Hrvatskoj da se počnu dostojanstveno odnositi prema njima.

Opširnije...

VALOVIMA KULTURE SJEĆANJA

Print Friendly, PDF & Email
Neki dan bi veliki skup u Zagrebu, na Trgu bana Jelačića. Branitelji već počinju brojati 200 dana od kada se smjestiše pod šator ispred Ministarstva branitelja u Zagrebu. Rekli su da se bore za dostojanstvo svojih sudrugova i sebe, a ovim skupom da se bore za popravljanje položaja trenutno različitih potlačenih u državi Hrvatskoj, državi kakvu oni jamačno nisu sanjali tijekom dugih ratnih godina. Trenutno vladajući, koji izgleda ne će još dugo, proširiše okolo priču da oni zapravo ne znaju za što se bore, da nisu dorasli političkom trenutku. Biskup Šaško, govoreći pred početak skupa, u duboko ispunjenoj katedrali, saže sve u izričaj: »Oni osjećaju kako se režu grane koje su sposobne donijeti dragocjene plodove i pokazivati istinske hrvatske vrijednosti izrasle na stablu kršćanske kulture«. Čujem kako mu spomenuti političari jednako poručuju da nije dorastao političkom trenutku. Očito su takvi, ne samo oni iz katedrale, nego i oni koji se iskupiše na Trgu dičnog nam bana.

Opširnije...

Osobno